-Part 31-

360 14 0
                                    

Ulazimo u bolnicu I trčimo ka recepciji..
„Gemma Stiles i Max Cl..“ mlada medicinska sestra prekida Harryja u pola Maxsovog prezimena
„Možete ih sačekati ispre sobe broj 34 na spratu 4.. Tamo vas čekaju ostali, a detaljne informacije će te dobiti kad operacije završe.. Za sada mogu samo da vam kažem da je gospodjica Styles u daleko boljem stanju od gospodina, i ona će brzo doći svesti, a za Maxsa ne znam, moguće je i da padne u komu, ali ostavimo doktorima da se pobrinu za to“ Kaže te se okrene svom poslu.. Harry se uhvati za glavu te besno prodje rukama kroz kosu.. Uhvati me za ruku i povuče ka petom spratu.. Uskoro se nadjemo ispred sobe i tamo nas čekaju Anne, Ajzak, Sarah i Michael.. Pozdravimo se sa njima te ja sednem do Sarah, a Harry nastavi da šeta tamo vamo hodnikom.. Jedan sat, dva sata, dva ipo, tri i doktor se napokon pojavljuje.. Staje ispred nas dok ostali doktori u sobu dovode Gemmu koja mirno spava na krevetu.. Predpostavljam da se još nije probudila.. Gde li je Max? Moje pitanje ubrzo postaje odgovoeno kada drugi doktori uvode njegovo telo u sobu do Gemmine..
„Gemma je u jako dobrom stanju i očekujemo da će se probuditi u toku sledeća 14 sata, a Max..“ zastaje i ja već cupkam nogom šta je sa njim! Odgovori čoveče, proovori
„Max je u lošijem stanu, izdržao je lepo operaciju, ali ako se ne probudi u roku od 24 sata pašće u komu.. Znači sve zavisi od njega“ Obavesti nas i ja osećam kako mi noge klecaju.. Pašću, šta ću ako mu se nešto desi, nesmem to da dozvolim..
„Možete da ih vidte tek kada se probude“ Obavesti nas i ode.. Sednem na stolicu i Harry sedne do mene obmotavajući ruke oko mog struka.. Zagrlim ga oko vrata i naslonim glavu na njegovo rame dok osećam kako mi suze teku niz lice.. Ne mogu dozvoliti da mu se nešto desi..

Kada se malo smirim odvojim se od Harryja te javim Boni i Maxsovom ocu šta se desilo, a oni samo kažu da stižu što pre i prekidaju slušalicu.. Harry mi pruži ruke te me uspravi na noge..
„Idemo na vazduh ugušiću se ovde“ Kaže i ja klimnem glavom te ga zagrlim i krenem sa njim napolje.. Uskoro smo napolju i vrisak raste te se mrštim od neprijatnog zvuka.. Sada ima znatno više fanova ispred.. Harry im pokaže rukama da se stišaju i uskoro se ne čuje ni papirić da šuška a kamoli nečiji vrisak.. On nasloni usne na moj obraz te prodjemo pokraj fanova i zaustavimo se na kraju reda..
„Zašto sam ih pustio da idu sami? Zašto sam ih pustio kada sam imao osećaj da će nešto da se desi. Jebeno sam znao“ Besno se odvaja od mene i prolazi rukama kroz kosu te kreće da se šeta levo desno.. Uhvati me za ramena te me pogleda u oči
„Ako im se nešto desi kunem se da ću spaliti celu bolnicu“ Drekne te samo njegov glas odzvanja..
„Jebeno sam ja kric“ Kaže te besno šutira metalnu kantu koja pod dejstvom sile leti na drugi kraj ulice i savija se na mestu gde ju je udario.. Pridjem mu te obmotam ruke oko njegovog vrata dok on svoje stavlja na moj struk i približava me sebi
„Nisi ti kriv“ Šapćem mu i naslanjam usne na njegove.. Čujem kako neki fanovi tiho vrište, ali ne tako glasno kao malopre.. On odvoji usne od mojih i nasloni glavu na moje rame udišući moj miris.. Odvoji se od mene te krenemo ka klupici.. Udjemo u brzu hranu te uzmemo po jednu kafu te ozadjemo nastavljajući ka parkiću iza bolnice.. Sednemo na klupicu te ja prebacim noge preko njegovih i naslonim se na naslon klupice.. Ni Harry ni ja ništa ne pričamo, samo pijemo kafu i sedimo gledajući u jednu tačku.. Ni sama ne znam koliko vremena smo ćutali ali predpostavljam dugo
„Trebali bi ući“ Kaže i ja se budim iz nekog sna te gledam ka njemu.. Već se smrklo i zahladnelo je, a on i ja nemamo jakne.. Kako se do sada nismo zaledili.. Bele pahuljice počnu da padaju neverovatnom brzinom i ulice su uskoro bele.. Udjemo u bolnicu i krenemo ka spratu gde su svi ostali.. Sednem na klupicu i Harry do mene
„Gde ste bili?“ Anne upita
„Ispred bolnice, bio mi je potreban vazduh“ Harry kaže i ona klimne glavom ne govoreći ništa
„Da li se probudila, ili on?“ Opet upita i Anne odmahne glavom.. Oboje uzdahnemo u isto vrene te ja naslonim glavu na njegovu.. Pojavi se doktor te bez reči udje u Maxsovu sobu.. Za njim udje i sestra, ali uskoro izlaze i bez reči prolaze pored nas gubeći se u sledećem hodniku.. Uzdahem po ko zna koji put ovog jutra te zatvorim oči pod uticajem umora koji me ubrzo savlada te tonem u san..


------------------------------------------------------


Otvaram oči kada osetim da mi guza trne te se ispravim i ustanem trljajući je..
„Hej“ Harry tiho kaže te me uhvati za ruke i privuče sebi obmotavajući ruke oko mojih kukova i naslanjajući glavu na moj stomak.. Primetim da nema nikoga sem mene i njega
„Gde su svi?“ Upitam
„Dva sata je ujutru, otišli su odavno kući.. Jedva sam ih nagovorio i rekao da će mo ti i ja biti ovde celu noć“ Objasni i ja klimnem glavom vraćajući se na stolicu.. Mladja sestra nam pridje te se nasmeje
„Želite li da vam dam sobu da ne spavate na stolicama?“ Ljubazno upita
„Ako ima neka blizu ove dve može“ Harry kaže
„Naravno“ Nasmeje se ljubazno te nas odvede u sobu do Maxsove gde se nalazi jedan bolnički krevet i fotelje sa stočićem i televizorom.. Zahvalimo se te krenemo ka krevetu.. Skinem cipele i uske helanke te primetim kako je Harry skinuo čizme i majcu sa sebe.. Uzmem njegovu majcu te skinem džemper i obučem je.. On otkopča pantalone i skine kaiš sa njih te legne na krevet praveći mesta da se i ja uguram pored njega.. Pokriva nas tankim jorganom te me uvlači u topao zagrljaj..
„Znaš šta ti nisam rekao u žurbi?“ Upita me i ja slegnem ramenima
„Da te volim“ Kaže i izmami mi osmeh na lice
„Volim te“ uzvratim i on nasloni usne na moje..
„Šta misliš o tome da kada ovo sranje završi da idemo kući, previše loših stvari se desilo ovde?“ Upita
„Slažem se“ Naslonim usne na njegove te zagnjurim glavu izmedju njegovog ramena i vrata udišući njegov miris.. Zatvorim oči i slušam ga kako pevuši nakon čega tonem u dubok san.. Ujutru nas budi medicinska sestra te nam na stočiće ostavlja hranu.. Zahvalimo joj se te se uspravimo i obučemo.. Pojedemo bezukusnu hranu te izadjemo iz 'naše' sobe i u hodniku zateknemo celu ekipu.. Stigne mi poruka da izadjem ispred bolnice od Boni te povučem Harryja ka izlazu..
„Došli su“ Obavestim ga te zajedno izadjemo ispred gde se idalje nakuplja gužva.. Čim izadjem primetim veliku crnu limuzinu kako staje te iz nje izlaze Boni, Niall, Louis, Liam, Zayn, Maxsov tata, Ajzak i Agustas.. Zatrčim se ka Boni te joj se bacim u zagrljaj.. Ona plače te me čvrsto grli
„Kako je?“ Kroz jecaj pita
„Još se nije probudio, doktori su rekli da ako se uskoro ne probudi pada u komu“ Kažem i ona me još čvršće stisne.. Kada se odvoji od mene osetim drugi čvrst stisak oko struka.. Agustas me čvrsto grli
„Kako je?“ Upita isto i ja mu odgovorim.. Zagrlim i Ajzaka i Maxsovog tatu te i članove Harryjeve grupe.. Harry besno gleda u Agustasa.. Da idalje je ljut na njega
„Ne želim da si u blizini ovog slepca“ Kaže mi te me privuče sebi što bliže.. Nisu se ni pogledali, a kamoli pozdravili.. Obmotam ruku oko njegovih ledja te svi zajedno udjemo u bolnicu..
„Probudila se“ Anne nas obavesti kada doktor izlazi i sobe i govori da samo jedno može da udje.. Anne gleda u sve nas i kada mi klimnemo glavom ona udje te zatvori vrata za sobom.. Max, kada će se on probuditi.. Da li će se ikad probuditi?“ Cupkam u mestu dok očekujem da dokr+tor izadje iz sobe.. Kada izadje samo odmahne glavom te kaže da je Max u komi.. Izgubim tlo pod nogama te sednem na stolicu pored Boni koja plače.. Harry čučne ispred mene te me zabrinuto gleda
„Jesi li dobro?“ Pita te pokazuje Ajzaku da mu donese vode.. Sitne loknice na Ajzakovoj glavi odskaču dok trči po vodu.. Svi su oko mene i svi me zabrinuto gledaju.. Odmaknite se ljudi treba mi vazduha.. Govorim u sebi i tada Ajzak donosi čašu sa vodom i pruža je Harryju koji prvo umače prste te me prska vodom po licu nakon čega mi prinosi čašu ustima i govori mi da pijem.. Drhtavim rukama uzimam čašu te ispijam tečnost iz nje..
„Idemo u sobu“ Hvata me pod ruku te mi pomaže da ustanem nakon čega me provlači kroz gužvu i uvodi u sobu u kojoj smo on i ja sinoć prespavali..
„Šta ako se ne probudi?, Šta ako nikada više ne vidim njegov osmeh?“ Govorim kroz glasne jecaje, a Harry seda do mene obmotavajući ruke oko mene te tiho izgovarajući
„Sve će biti uredu..Ššššš“ Ljulja nas tamo vamo te tiho izgovara Šššš terajući moje telo da se opustim 

FATEDonde viven las historias. Descúbrelo ahora