-Friends-

860 26 0
                                    

Šetnja ulicom u koju nisam zalazila čini mi se vise godina, a ne nekoliko nedelja.. Sve je isto..Pa šta sam ja I očekivala da će se promeniti kada nisam tu bila možda samo mesec dana.. Odjednom osećam jak udarac u rame..

„Hej“ Govorim te gledam u pravcu dečka koji je sav zadihan.. Šta mu je sad..

„Hej S, nisam znao da si se vratila.. Kako si?“ Pita te me uvlači u zagrljaj. Nasmejem se te ga potapšem po ramenu..

„Ok sam D, ima li nešto novo ovde ili sve po starom?“ Pitam i on mi pokazuje na kuću pored mene.. Tu nije bilo nikoga. Ta kuća je već davno napuštena. Sada izgleda drugačije to tek sada primećujem..

„Imamo novog suseda“ Govori i ja klimam

„Nečiji roditelji su se obogatli kao naši i došli u kraj bogataša.“ Sarkastično govorim te on klima.. Oboje mrzimo to sto nam roditelji imaju važne firme i što imaju love. Svi misle da smo razmaženi bogataši, ali to nismo. Ljudi koji nisu bogati ne shvaćaju sta znači biti to. Stalno neke večere i neka sranja na kojima moraš biti uštogljen i praviti se onim što nisi.

„Mislim da je kod ovog drugačije. Ovih nekoliko nedelja smo imali u susedstvu majstore koji su sve završili za dve tri nedelje. Jutros su i stvari donete i sada svi čekaju da nam se novi sused useli. I mislim da je mlad. Bar sam tako čuo“ Govori.. Osećm se kao da smo neke babe koje nemaju druga posla nego da tračaju komšije..

„Osećam se kao da smo one najgore babe tračare“ Govorim i on se smeje..

„A šta ćes i to je nekad zanimljivo biti“ Govori te se oboje smejemo..

Pored nas prolazi crni BMW X6 te se parkira tačno ispred kuće o kojoj smo upravo pričali.. Mi nastavljamo da šetamo do moje kuće te prolazimo pored kla iz kojih tada izlazi dečko u crnom.. Ima kratku bradicu i na glavi kapu. Stvarno ima stila i lep je..

„Hoćemo večeras da se okupimo i da malo plešemo na ulici?“ Dean pita te ja klimam glavom. Stajemo na početku mog dvorišta. Stojimo odmah pored ulaza u susedno dvorište..

„Naravno“ blago sam skočila u mestu. Stvarno mi svi iz ulice nedostaju, a posebno druzenje sa njima.. Grlim ga te mi on uzvraća čvrst zagrljaj

„Očekuj nas sve ispred“ Govori i ja klimam. Vidim ga kako odlazi te mu mašem.. Polako prilazim kapiji mog dvorišta te se još jednom okrećem ka kući suseda koji upravo stoji pored kola sa koferom u ruci te priča na telefon.. Ulazim u dvorište po prvi put od kada sam bila u bolnici. Da vracala sam se peške kući od jednog dela kada je otac primio važan poziv... Zavlačim ruku u džep te otključavam vrata velike kuće.. Zidovi u kući su krem boje te stvaraju utisak zatvorenosti. Namestaj u hodniku je braon dok je tepih koji se prodeže njegovom celom dužinom crveni.. Pravo uz kratke drvene stepenice se nalaze sobe.. A odmag preko puta stepenica se nalaze takodje male stepenice koje vode ka podrumu.. Od ulaznih vrata prva prostorija je dnevna. Uzlazim u nju te je posmatram.. Sve je previše kičasto za moj ukus, ali ne zelim nista da menjam zato sto je mama tako isplanirala.. Odmah preko puta vrata na zidu se nalazi veliki kamin . Oko kamiona se nalaze dva troseda i fotelja.. (Zamislite kucu da izgleda kao Damonova i Stefanova kuća u vampirskim dnevnicima. Njena soba je kao Damonova)

Odlazim u kuhinju te otvaram veliki frižider.. Uzimam sok te ga sipam u čašu. Vraćam se u dnevni i ležem na  trosed i stavljam sok na stočić.. Uzimam daljinski od televizora te ulazim na YouTube i tražim pesmu od  Shakire-Dare (La La La) Te zatvaram oči smišljajući pokrete za ples. Max je rekao da moramo to da smislimo do sledeće nedelje.. Već u glavi imam neke pokrete.. Kuća cela bruji od muzike.. Polako počinje da mi bude dosadno te mi se čini kao da ću da zaspim.. Otvaram oči te se uspravljam i menjam pesmu. Ispijam narandžastu tečnost iz čaše i ustajem sa troseda.. Penjem se na mali stočic te počinjem da pomeram kukove u ritmu muzike.. Muzika me polako opušta te počinjem skakati te ludeti u ritmu..  Nisam ni primetila kako je vreme brzo prošlo.. Kada sam pogledala kroz prozor bio je mrak.. Smanjujem muziku te čujem zvono na vratima.. Izlazim te zatičem ceo komšiluk napolju..  Nasmejem se.. Celo društvo iz kluba u kom igram živi ovde i svaka kuča ovde ima bar po jedno dete. Sve ih poznajem i svi se jako dobro družimo.. Obično se svako veče okupljamo te naši roditelji izadju i gledaju kako igramo, pevamo i zezamo se... Zatvorim vrata kuće te primetim i mog ca ispred. Ovo ce biti jedan od retkih trenutaka kada je i on tu.. Izlazim na ulicu te se pozdravljam sa 50 članova najpoznatijeg plesačkog kluba u Londonu.. Radili smo za mnogo poznatih ličnosti i svi smo uživali u tome.. Stara bakica pritiska duge te tako pusta muziku.. Mi svi stajemo na svoja mesta te nasi roditelji zvižde kao da smo na koncertu... Svi se smejemo tome. Osećam se kao da smo deca od pet godina pa se tu igramo, ali nije tako..  Primećujem crni Range Rower kako se parkira ispred kuće novog suseda.. Bakica pokušava da pojača pesmu i da je vrati na početak kako bi mogli da počnemo sa plesom, ali je svaki put isključi. Izgleda da nam je D-J zablokirao nesto.. Iz onih kola izlazi prvo dečko sa plavom kosom, posle njega decko sa braon kosom i sledeci ima braon kosu. Sa vozačevog mesta izlazi dečko sa meni dobro poznatom frizurom.. Odjednom čujem glasnu muziku te Max počinje odbrojavati

FATEWhere stories live. Discover now