Zašto Baš On? 🔚

3. POGLAVLJE

Škola se završila, pa sam pozvala mamu i javila joj da sam upoznala novu drugaricu i da ću otići do njenog stana.
-"Eto vidiš, samo si se brinula bez razloga, već si upoznala novu drugaricu" rekla je mama veselo. Prekinula sam poziv i isključila ton.

Sjedila sam sama ispred škole i čekala Karin da dođe iz wc-a, trudila sam se da ne gledam Krisa kako igra košarku sa još nekoliko momaka. Njegov smijeh mi je odjekivao u ušima.

Osjetila sam da će se nešto desiti i to brzo, naglo sam se okrenula i vidjela košarkašku loptu kako ide prema mom licu u punoj brzini. Srce mi je lupalo kao da će da iskoči i prije nego što sam refleksno htjela da uhvatim loptu, primjetila sam neku ruku, tik ispred mog nosa, kako hvata loptu.

Bila je to njegova ruka, ali kako? Prije par minuta je bio sasvim na drugom dijelu dvorišta. Nisam primjetila da cijelo vrijeme Kris stoji ispred mene sa loptom u ruci i gleda me. Pogledala sam mu u oči i vidjela da su tamne i prazne.

-"Sledeći put kad budeš igrao košarku pazi malo" drsko sam mu odbrusila.

Osjetila sam neku vatru u meni, osjećala sam se kao da gorim. On me je i dalje gledao ali se i smješkao. Bože kako je sladak i zgodan u toj majci, prelijep je kad se smije.

-"Opasna mala, zna se desiti da lopta ode tamo gdje netreba, u slučaju da se to ponovo desi budi spremna jer me neće biti da ti pomognem" rekao je i podrugljivo me pogledao, pa je onda nastavio igrati.

Bila sam ljuta, a da ni sama ne znam zašto. Pa gdje je više Karin, nije valjda zaspala na wc šolji. Kad je trebam nigdje je. Ustala sam stavila ruksak preko lijevog ramena i krenula u wc da pronađem Karin.

Krisov P.O.V

Primjetio sam jednu djevojku kako sjedi na klupi. Zašto sjedi sama, i zašto gleda u suprotnom pravcu, zar ne bi trebalo da gleda igru kao i svi ostali?

Djevojka je bila prelijepa, nosila je crne pantole i bijelu košulju koja joj odlično stoji. Obično obučena ali sviđa mi se. Ima dugu smeđu kosu posvjetlilu od sunca i blistave smeđe oči, koje se toliko sjaje na suncu da izgledaju pomalo žuto.

Skoncentriši se na igru, kad tad će se ona zainteresovati, mora.

Dodao sam loptu Stefanu koji je trčao svom brzinom, a zatim pogledao Marka koji je, radi zabave, htjeo podmetnuti nogu Stefanu. Stefan ne poštuje pravila i znao sam da će da šutne loptu, a predvidio sam i u kojem smjeru.

Brzo sam trčao prema djevojci, kad sam začuo Stefana kako psuje i šutira loptu. Sve se odigralo tako brzo ali loptu sam uhvatio tačno na vrijeme.

Djevojka je ostala zatečena, gledala me je kao nekog debila. Hajde izvini joj se Krise, mogla se povrijediti. Gledao sam u nju kao opčinjen, ne znajući šta da kažem, izvinut joj se neću jer me niko nikada nije čuo da se izvinjavam, dovoljno je to što sam je spasio od veoma bolnog udarca.

-"Sledeći put kad budeš igrao košarku pazi malo", ovo nisam očekivao. Vidjeo sam neku vatru u njoj, energiju u njenom glasu, ali zašto mora bit tako drska, pa ja sam joj pomogao. Zar misli da sam ja bacio loptu i pokušao je udariti?

Nijedna djevojka nije bila drska prema meni i zato nisam znao šta da kažem. Sabrao sam se i najhladnije što sam mogao sam rekao:
-" Opasna mala, zna se desiti da lopta ode tamo gdje netreba, u slučaju da se to ponovo desi budi spremna jer me neće biti da ti pomognem".

Namjerno sam rekao ovo 'opasna mala', volio sam gledati kako se djevojke tope zbog mojih riječi, ali ona me je samo ljutito pogledala, a u očima sam vidjeo bijes, onda sam shvatio da je zanimljivije nju tako zvati, koja ima drugačije rakcije od drugih djevojaka.

Previše sam pričao sa njom, pa sam odlučio da odem, ali desilo mi se nešto što nisam očekivao, uhvatio sam sebe da par sati kasnije opet mislim o njoj.

Katarinin P.O.V

Ušla sam u wc u punoj brzini, i vidjela Karin kako se smješka i priča na telefon. Sve mi je jasno. Sigurno priča sa dečkom koji joj se sviđa.

-"Čujemo se kasnije moram ići" rekla je i prekinula, ja sam se krenula smijati a onda mi se i ona pridružila.

Išle smo do njenog stana i ja sam joj sve ispričala, a ona je u mene gledala širom otvorenih očiju.

-"Baš tako si mu rekla? Baš svaku tu riječ?" stalno je ponavljala.
-"Da, baš tako sam mu odbrusila, i da ti kažem izgledao je prilično iznenađen".

*****
Sjedile smo u njenoj sobi, pile topli čaj i ona je krenula da priča:
-"Krisa sam upoznala u 8 razredu osnovne, doselio se iz nekog udaljenog grada i došao je u moj razred. Primjetila sam stariju gospođu sa njim, pomislila sam da mu je to mama, ali to mu je bila baka. O njegovoj porodici se ne zna mnogo, njegovi roditelji su ubijeni i pričalo se po školi da on pripada nekoj mafijačkoj grupi. Bio je tih i povučen, fin i kulturan sve dok se nije počeo zabavljati sa Lanom, koja je bila mnogo popularna i bogata. Svi su znali da puši a neki su pričali i da se drogira. Bili su skupa nekoliko mjeseci, bili su navodno 'srećan par', on bi sve učinio za nju a ona ga je zavlačila sve do jednog dana", Karin je zastala i popila malo čaja.

Gledala sam u nju i čekala da nastavi "I šta je dalje bilo?" pitala sam.

-"Jednog dana ga je samo šutnula i nakon par sati je viđena u parku kako se ljubi sa njegovim najboljim drugom Kenijem. On je mnogo patio zbog nje, rezao se, pijo, pušio, čak je počeo da uzima i drogu, i sve dok nije završio u bolnici zbog velike količine heroina. Kad se vratio iz bolnice postao je mnogo hladan, srećom prestao je koristiti heroin, ali sigurna sam da i danas pati za njom. Odgajala ga je baka, ona uopšte nije imala pojma o događajima u njegovom životu. A mislim da ubistvo njegovih roditelja nije bilo slučajno", uzdahnula je i pogledala me krupnim očima punim tuge.