Zašto Baš On? 🔚

17. POGLAVLJE

Sjedim u kući i čujem korake. U sobu ulazi Kris sa buketom crvenih ruža, mojih omiljenih. Sjeda na krevet pored mene i vadi pištolj. Srce mi želi iskočiti iz grudi, on naslanja pištolj na čelo i BUM...

-"Katarina da li si dobro?", Olivija ulazi u sobu i baca se na krevet. Krenula sam da plačem, zašto baš ovakav san? Okrenula sam se i pogledala kroz prozor. Kiša je nemilosrdno padala, sijevalo je i grmilo.
-"Sanjala sam da se Kris ubio, kako si znala da nisam dobro?", upitala sam kroz suze.
-"Katarina svi su te čuli, glasno si vrisnula, pomislila sam da se nešto desilo." Zagrlila me je i ja sam se malo smirila, drago mi je što je tu za mene.
-"Šta se dešava?", u sobu upada Lucas.
Olivija mu je odgovorila a ja sam otišla u kupatilo. Gledala sam se u ogledalo razmišljajući o mom životu. Danas ću otići u onu kuću, ali prvo moram nazvati Krisa da provjerim da li je dobro. Javio se nakon drugog zvona:
-"Katarina da li si dobro?", odma sam se umirila kada sam čula njegov glas.
Odlučila sam mu ispričati za san, nadam se da neće misliti da sam se baš zaljubila u njeg.

-"Ček, ček, ti si mene sad nazvala da se uvjeriš da sam ja dobro, pa to nisam očekivao ali drago mi je što se brineš,  vidi, nađemo se danas u 17:00h u parku ćao ljubim te", prekinuo je vezu dok sam ja širom otvorenih usta gledala u zid. Da li je on upravo zakazao sastanak i rekao 'ljubim te'?
Dan mi se naglo popravio. Bilo je 10 sati, obukla sam se i sišla u dnevnu sobu.
-"Stani seko, juče si mi pomogla u pljački i ovo si zaslužila", dala mi je predivne minđuše i osjetila sam neku nelagodu, ipak sam ja te minđuše ukrala.
-"Ako vidiš kakvog policajca samo kosom prekri minđuše dok se ne smire oko pljačke", rekla je. Promrmljala sam hvala i izašla iz kuće.

Stojim ispred vrata raspale kuće i kontam da li da se vratim. Ipak strah je bio jači pa sam sa sobom ponijela pištolj, spremna sam ubiti nekoga ako bude potrebno. Pokucala sam i vrata mi je otvorila- Ana! Iskolačila je oči i brzo krenula zatvoriti vrata, ali sam je ja preduhitrila.
-"Ne želim Vas povrijediti, želim da porazgovaramo, Sandra i Lana ne znaju da sam došla ovdje, molim vas pustite me, radi vašeg sina." Gledala me je nekoliko minuta, zatim je uzdahnula ali me je pustila unutra. Ušla sam u jednu sobicu koja je bila neuredna i mračna. Sjele smo na jedine dvije stolice i ja sam joj objasnila kako sam doznala gdje se krije. Rekla je da ima povjerenja u mene i krenula je pričati:
-"Ja sam bila u mafiji zajedno sa svojim mužem i Kris, iako je bio mlad, je to znao. Nisam htjela da ga upletem u ta posla, ali mafija Crni Biser me je uhvatila i zaprijetila mi da će mi ubiti sina ako ne učinim tačno onako kako kažu."

-"Ali zašto su vam to rekli?"

-"Dužni smo im bili pare, par godina posle Krisovog rođenja smo posudili i još uvijek nismo vratili, rekli su mi da moram birati, spas mog sina ili spas mene i mog muža, a kao svaka majka ja sam izabrala ono što je najbolje za sina", par suza je klizilo niz njene obraze. Iskreno bilo mi je žao što mora tako da živi.

-"Otkačila sam gumu sa auta ali sam ja preživjela u posljednjem trenutku, ali muž nije uspjeo, od tada su mislili da sam mrtva i Krisa su upetljali u njihovu bandu. Za sada se krijem ovdje a Sandra i Lana.. pa one, one su najgore, one ne pripadaju tvojoj bandi, one pripadaju Biserima"
Molim???

-"Žele da ubiju Oliviju, naređenje tvojih roditelja, navodno tako štite tvoju mlađu sestru Anđelu, a ja znam da iako su tvoji roditelji, dovoljno si hrabra da se boriš protiv njih." Voljela bih da su njene riječi tačne, ali nisu. Mnogo se bojim roditelja, ko zna šta su u stanju uraditi. Zato Sandra i Lana nisu dozvoljavale Ani da mi se približi, da nebi rekla da moji roditelji žele da ubiju Oliviju i njenu, odnosno našu bandu. Ali zašto, koji bi roditelj to htjeo uraditi? Još malo sam popričala sa njom, a zatim sam otišla kući. Nisam imala snage da pričam sa Olivijom, bar ne još.

***** ***** *****
Spremila sam se i našminkala, za deset minuta krećem da se nađem sa Krisom. Pozvala sam Marcusa, Lucasa i Oliviju da dođu u moju sobu. Kada su došli svi su očekivali objašnjenje:
-"Kada se vratim kući detaljno ću sve objasniti, zasada, molim vas, držite na oku Sandru i Lanu i ne dozvolite da ostanu same sa nekim od nas, nemam vremena za objašnjavanje, vidimo se večeras."
-"A Una?", čula sam Marcusa kako viče. Una je poubijala pola ljudi iz mafije mojih roditelja, a Sandra i Lana nisu nikog.
-''Una je sasvim okej, i nikome ni riječi!"

Kiša se smirila i prestalo je gmjeti. Ja sam šetkala po parku čekajući Krisa, nekome sa strane izgledam kao obična djevojka koja je izašla da se provede za vikend, a ustvari nisam obična djevojka nit se provodim za vikend. Jeste danas subota, ali mnogo se dešava ovih dana, sva osjećanja koja mogu osjetiti trenutno se komešaju u meni. Osjetila sam dobro poznati parfem i osjetila sam ruke oko struka kako me okreću. Gledala sam Krisa u oči dok se on blago smješkao.

-"Hajde idemo" prošaputao mi je na uho, a ja sam zadrhtala. Toliko se čudno osjećam kada smo tako blizu.
Otišli smo u kino i ogledali jedan akcioni film. Kada smo izašli iz velikog tržnog centra u kojem se nalazilo kino bilo je 19:00h. Što se više naše druženje privodilo kraju bila sam sve nervoznija, moram mu ispričati istinu.

-"Krise, mogu li doći kod tebe, hitno je?", prevrnula sam očima kada sam mu na licu vidjela vragolasti smješak.
-"Nije to, treba da porazgovaramo, perverznjače", smijao se a ja sam ga posmatrala, sve izgleda tako lijepo, ali sve što je lijepo kratko traje zar ne?

-"O čemu si htjela da pričaš?" Upitao me je. Sjedili smo u njegovom dnedvnom boravku, gdje je prije više od mjesec organizovao onu žurku.
-"Prije nego što ti ispričam ovo, želim da ti se izvinim što ti ranije nisam rekla, htjela sam biti sto posto sigurna prije nego što porazgovaram sa tobom", suze su mi krenule, a on me je zabrinuto gledao. Stavio je ruku na moj obraz, kao onog dana u wc-u. To mi je dalo snagu da nastavim:
-"Ja znam da ćeš ti posle ovog mene sigurno mrziti, ali ja nemam nikakve veze sa postupcima mojih roditelja."
I dalje je šutio. Morala sam da uradim nešto, želim da vidi da mi znači. Sjela sam mu u krilo i položila glavu na njegovo rame. Bio je itekako iznenađen mojim postupkom, ali nije se bunio, zagrlio me je i rukama prolazio kroz kosu. Opet sam osjetila kako mi se koža ježi dok mi on tiho šapuće  -"Ja tebe nikada neću mrziti, meni možeš reći sve što te muči, i bit ću tu za tebe''. Nakon njegovih riječi suze su mi još više krenule i lagano sam mu sve ispričala.

Ispričala sam mu o mom prvom susretu sa Olivijom, mom druženju sa njom, ispričala sam mu kako sam pronašla pištolj u maminoj sobi, kako sam je špijunirala kada je otišla da se nađe sa tatom, o borbi, i na kraju o ženi koju sam uvijek negdje viđala, o Sandri i Lani. Kada je mojoj priči došao kraj ustala sam i stala ispred njega, prvi put od kako ga znam vidim ga da plače. Suze su se tiho spuštale niz njegove obraze, a oči su mu bile tamne i prazne.

-"Znači ipak sam je vidjeo onog dana u bolnici, ali mi ti nisi rekla!", povisio je ton. Ustao je sa kreveta i krenuo prema meni, ustuknula sam i udarila sam u zid.
-"Zašto mi nisi ranije rekla, mislio sam da ti mogu vjerovat, mislio sam da i ti meni vjeruješ", derao se. Oj zašto sam ga zamolila da izbaci dva muškarca iz ove kuće, šta ako me udari? Počela sam paničit i gledala sam ga i tužna i bijesna i uplašena, ne znam šta da mislim i kako da mu odgovorim na to pitanje.

-"Htjela sam prvo da budem sigurna, ali sada je vrijeme došlo da ti kažem, da poduzmemo nešto. Sada treba zajedno da spasimo tvoju mamu, Krise urazumi se molim te!", sada sam i ja vikala. Uzeo je vazu koja je stajala na ormariću i bacio ju je u mom smjeru. Skočila sam i vrisnula, ne znam da li je ova odluka bila dobra ili ne, ali sam morala pobjeći. Istrčala sam iz njegove kuće sva uplakana. Pozvala sam taksi i otišla mojoj kući. Ušla sam unutra i potrčala uz stepenice, ušla sam u sobu i zatvorila vrata. Čula sam Oliviju kako lupa i govori da se smirim ali je nisam slušala. Šta da radim, sve sam uprskala, trebala sam ranije reći Krisu , ali šta bi to pomoglo, on bi pokušao ubiti moje roditelje a oni bi odma naredili Sandri da ubije Anu. Nadam se da je Kris svjestan toga. Legla sam u krevet trudeći se da zaspim iako je bilo pola devet.

Sutra ujutro moram dobro razmisliti, moram i Oliviji ovo ispričat, ali jedno znam, sutra moram porazgovarati sa mamom i tatom. Zašto toliko mrze vlastito dijete, pa nije ona kriva što je saznala da su u mafiji, i mogli su je zaštititi da su htjeli, ali su je ipak dali u dom. Kakvi su to uopće roditelji?

Katarina će se mnogo iznenaditi kada sazna kakvu tajnu krije njena mama, i kada sazna ko je zapravo Olivija.... Lijepo se provedite za vikend  💕