Posvojena

part 1

Posvojena

(Od 6 nastavka krece zanimljivost, prvih 5 nastavaka je bezveze. Daj te mi priliku)

Još jedno jutro u ovoj predivnoj ustanovi . Nadam se da shvaća te sarkazam. Otvaram lijeno svoje uspavane oči,no odmah me dočeka bijeli,prljavi zid. Kao i svako jutro. Pogledam u sat , naravno opet kasnim. Brzinom munje oblačim crne hlaće i bijelu majcu na v izrez. Slažem svoj razbacani krever ,otvaram prozor i jurim ka vratima. Jebeni wc, opet se je začepio ,prestala sam brojat nakon sedmog puta ovoga mjesec . No jebi ga ,brzo tipkam na mobitel broj svojega jedinoga i ujedno najboljega prijatelja Williama.

"Will, ajde dođi po mene ,opet se je začepija wc."
"Znaš put."
"Will,dolazi ,molim te."
"Dobro,eto me za 10 minuta ,budalo."
"E ,hvala ti,dužnik sam"

Prekinula sma poziv ili je on, zbilja ne znam.
Utipkam brzo Luisov broj i naravno zovnem ga.

"E,ovaj,ima li išta bitki? Malo sam presušila s novcem."

"Ae da i ovo to doživim ,haha."

-Da ,ovo je prvi put da sma ovako zaglibila ali bar je lijepo uređeno groblje.

" Ima, bori se Tijana. Ali nećeš se sa njome borit."

"Dogovori bitku. U subotu, zar ne ?"

"Kao i uvijek ,ali ne dam ti da se boriš sa Tijanom ,ubit će te,you know she doesn't play by the rules."

"Ohh,itekako engleziću,itekako."

"Ohh,ajde. Sazna li Willam za ovo ti si kriva lutko."

"Misliš da me briga i može bez toga -lutko-"

"Ohh,oprosti. No, ajde moram ići."

Samo preokrenem očima na njegovo ispričavanje. Jer naravno, to nije lijepa isprika to je samo sarkazam.
Lagano krenem prema izlazu iz ovoga pakla,no naravno, ne može to tako jednostavno bit kao što zamislimo.

"O,đavle gdje si to ti krenula?"

-Oh ,evo je . Pa da vam ju prestavim Madison Moore . Najveća kučka ,koju će te upoznat. Vitka plavuša, svjetlog tena ali savršenoga lica. Ali što će sva ta vanjska ljepota ,kad je zapravo demon. Sve najgore ,šteta ,baš je lijepa a nije baš ni glupa tj. je ali dobro poznaje riječ sex i radnju ,naravno kad to radi skoro svaku večer ,štoviše čak joj nije bitan ni spol. Ne želim sa njome imati posla. No nije kao da se mene pita.

"Što je ,ostavila te bez riječi?"

-kaže ,na šta ja naravno prevrnem očima.

"Pazi da ti ne ostanu oči u mozgu. Upss, ti ga nemaš."

-Samo ignoriram njenu izjavu ,jer u suprotnome neko bi mogao završit izboden. A još se jadna nije opravila od prekjučer ,mada iskreno nisam ni ja.

Lagano koračam prema izlazu ,ignorirajući onaj krišćavi glas. Mislim,iskreno glas joj je katastrofa,možda bi i bio bolji kad bi izavdila one silikone u usnama.

U mojem razmišljanju ,prekine me Will .

"Oo , jesi nam živa ,izgledaš ko da te je kamion spuca."

-Samo ga pogledam ,te se on nasmije još više. Mislim,iskreno i ja bi se smijala kad bi bio neko drugi na mome mjestu. A sada mi se plače a bome ne smije mi se .

"Vozi me,budalo ili hoćeš da mi dođeš na jedan zagrljaj "

"O,neka ,neka ,hvala na ponudi ali 'a'mo mi tebe rađe odvest."

Na to samo sidnem na suvozačevo mjesto i ruke zaronim u lice. Osjećam se užasno.

"Imaš li alkohola kući?"

-Upitam na šta dobijem očekivan odgovor

"Naravno ,kakvo je to pitanje."

-kaže na sta se ja nasmijem nekim jadnim osmjehom ,koji nije čak ni ličio na osmjeh .

Flashback

Pozdrav,jebeni pozdrav . Uh, još jedan ožiljak, nema veze.
Lagano prilazim Madison u "zagrljaj smrti".
Ona prva napravi korak ,te mi priđe i šapne.

"Neboj se ,neću uopće malo"

-Čim kaže to ,osjetim ogromnu bol iznad stražnjice.
Ni ja nisam ostala nedužna ,te sam i ja njoj zabila nož i isto mjesto.
Njen tih jauk,mi izmami osmjeh na lice,no osmjeh ubrzo ispari jer me rana ipak vrati u stvarnost. Tj. Njeno čupanje noža iz mojega tijela ,nije ni malo bila nježna ,pa naravno nisma ni ja .

End flashback

Ostavite komentar i vote. Ljubim vas!
Ispričavam se na pravopisnim pogreškama,ubrzo novi nastavak.
DAJ TE PRIČI PRILIKU, VIRUJ TE NEĆE TE POŽALIT.

642 riječi