Mlada djevojka završava u okrutnom domu, no što će se desit kada dođe jedan zgodni,vrlo šarmatan a ujedno i agresivan mladić. Tretiranje kao da je stvar, rob, drolja... Hoće li uspjet mlada dama sve to? Ima li nade za bolje sutra ili će ipak posegnu...
Pozdrav,jebeni pozdrav . Uh, još jedan ožiljan, nema veze. Lagano prilazim Madison u "zagrljaj smrti". Ona prva napravi korak ,te mi priđe i šapne. "Neboj se ,neću uopće malo" -Čim kaže to ,osjetim ogromnu bol iznad stražnjice. Ni ja nisam ostala nedužna ,te sam i ja njoj zabila nož i isto mjesto. Njen tih jauk,mi izmami osmjeh na lice,no osmjeh ubrzo ispari jer me rana ipak vrati u stvarnost. Tj. Njeno čupanje noža iz mojega tijela ,nije ni malo bila nježna ,pa naravno nisma ni ja .
End flashback
Novi nastavak
Zatvorim oči ,jer mi uspomene sve dolaze u sjećanje. Uhh,smiri se ,samo diši,da diši.
"Jesi li dobro?"-upita me Will našta samo odmahnem glavom u negativno.
"Još te boli?" "Da,no proć će,ajde"-nabacim neki jadni smješak ,jer zbilja više i ne znam kako izgleda istinski smješak.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Idem na borbu sutra."
-kažem ,našta me on pogleda i nasmije se.
"Možeš samo sanjat o tome ,draga"
"Moram Will,zbilja moram ,potrošila sam sve za uređenje groblja,treba mi novac . Ne zanima me hoćeš li ti to odobrit ili ne."
"Honey,ne možeš ići ,sutra se bori Tijana,znaš da ne igra po prvailima."
"Ohh, neboj se ,sutra,niko neće igrat po pravilima ."-kažem te se lagano nasmijem.
"Šta si smislila ,draga?"
"Dođi sutra i vidjet ćeš"
-kažem ,i uputim mu mali smješak te nastavim
"uostalom koliko je ono nagrada ako ju izbodem,mislim pobjedim . Hmm dosta je velika sličnost među te dvije riječi,zar ne?"
"Alo,ni slučajno da ju nisi probola,znaš sta će bi.."
-prekinem ga te ja nastavim
"Znaš nastojat ću ju iživcirat da ona upotrjebi nož ,no prije toga ću ju izmorit,te ću joj nož izbit iz ruke i nju ubost . To će bit samoodbraan ,zar ne?"
"Desili se nešto sa tobom ,oživit ću te i onda te osobno ja ubit,sano da znaš!"
-kaže uspuhano te se baci na sjedalište jer se je bio okrenuo prema meni malo više,mislim svaća te što hoću reć.
Parkira crni Range Rover u garažu u jednu od najvećih zgrada u ovome gradu a ujedno i jednu od najljepših zgrada koju će te vidjet,bar po mom mišljenju. Izalzim iz automobila prije nego li ga i upita kako će mo gore liftom ili stepenicama ,on progovori.
"Upoznat ću te sa jednim svojim prijateljom ,a ujedno i mojim poslovnim partnerom."
-kaže, te ja samo klimnem glavom jer iskreno ne raspravlja mi se. Ulazimo ipak u lift, te on pritišće broj 17 ujedno i posljednji kat . A ,naravno što sam drugo i mogla očekivat, mada iskreno ovo mi je prvi put ovdje jer se je presellio ovdje ima par dana . U mojim mislima me prekine njegov grubi glas ali tako muževan.
