Mlada djevojka završava u okrutnom domu, no što će se desit kada dođe jedan zgodni,vrlo šarmatan a ujedno i agresivan mladić. Tretiranje kao da je stvar, rob, drolja... Hoće li uspjet mlada dama sve to? Ima li nade za bolje sutra ili će ipak posegnu...
"U kojem je domu?" -upita vrlo jednostavno pitanje no mene strefi srčka
"Ne mogu ti reć."
"Znaš da ću saznat od tebe a sada je na tebi izbor u kakvom ćeš mi stanju to reć." -Kaže na šta ja samoklimnem glavom jer znam na šta je sposoban.
"Živi u ***** **** ***** ******* " -On samo klimne glavom
"Sutra će mo ovo sredit tj završit."
Novi nastavak
Andrea perspective
Lagano ulazim u tuš kabinu ,napokon skidajući krv sa svojeg tijela. Vrela voda je tekla mojim tijelom koji je bilo izmučeno,jadno i ujedno i izbodeno . Rane raznolikih veličina su bili,modrice neke manje neke veće.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Ožiljak,veliki ožiljak. Bio je na boku ,na samu pomisao na to osjetim bol,gorčinu u grlu. Rukom se uhvatim za zid,samo želim proć sve ovo . Muka mi je u zadnje vrijeme uopće nemam sreće.
Lagano izlazim iz tuš kabine ,brišući se šugomanom(ručnik). Oblačim donje rublje koje nekim slučajom imam ovdje i naravno oblačim Will-ovu majcu koja me i nije baš pokrivala te ipak obučem i gaće(hlače) .
Izađem iz kupatila te direktno odem do kuhinje jer gladna sam ipak je već 4 popodne. Mažući neki namaz na kruh ,svaćam da moram doć u dom za manje od 45 minuta . Brzinski pojedem i pospremim za sobom.
"WILL !" -zaderem se te se on napokon odazove
"Ja idem ,brzo će 5 "
"Ohh,evo može te Ante povest ,zar ne?"
"Da,naravno."
"Ne ,ne treba,pješke ću. Hvala svakako." -kažem
"Will vidimo se sutra,idemo mi."-kaže Ante
"Ko mi?"-upitam zbunjeno
"Ljubavi,ti i ja."
"Neka ,neka još da stradam sa tobom."
Krenem ka predulazu,obuvajući svoje čizme i kožnu jaketu. Lagano se okrećem ka njima.
"Andrea,ideš sa njime i točka." -kaže Will našta ja odmahnem glavom.
"Book!"-kažem te krenem da otvaram vrata ,no to je bio neuspjeli pokušaj jer me je Ante uhvati oko stuka. Na sam njegov dodir naježila sam se cijela,trnci su me obasjali cijelu.Došao mi je sa leđa.
"Idemo mi Will." -kaže te me prebaci preko leđa
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Budalo ,šta to radiš?! Pusti me odmah! Alo,puštaj me! Čuješ li me ,budalo.s
(Ovo je kao najsličniji,ali stan i naravno likovi nidu ni iz jednog gifa.Valjda ste razumili)
Naravno nije me puštao a moji udarci nisu ga ni najmanje boljeli.
"Džaba udaraš,kad si slaba ,ljubavi."kaže te se ja jednostavno prepustim,a on nastavi"u ponedjeljak imam jedno iznanađenje za tebe."
-kaže te me lupi po guzi "BUDALO,pronaj još samo jednom,samo jednom ubit ću te na mrtvo ime."
-na moje jadne prijetnje on me udari još jednom po dupetu
Odemo na parking te me on stavi na suvozačevo sjedalo i naravno zaveže.
"Znam i sama se zavezat."-kažem našta me on preko oka pogleda.
Sjedne za suvozačevo mjesto,izgleda tako lijepo,jebeno dok vozi najrađe bi ga sad ženila kad bi znala da će mi pružit ljubav i djecu.
Lagano parkira automobil pred dom. Te mu iputim jedno bezvojno hvala. Krenem izać iz automobila li zastanem na trenutak kad i on krene izaći. Uputim mu zbunjen pogled a on samo uzvrati smješkom.
Uđem u svoju sobu tj. nije baš moja jer ju djelim sa još dvije cure koje trnenutačno nisu ovdje valjda su iza doma.
...
"I pet,šest,sedam i jedan,dva,tri,četri,pet,šest i sedam. U redu to je to za danas. Molila bih Andreu u svoj ured"
-kaže te mi uputi oštri pogled i pokaže glavom ka uredu. Samo krenem za njoj. Sjeda u svoju stolicu,koja se iskreno baš čini udobna. Te i ja sjednem na stolicu koja i toliko udobna.
"Andrea,mislila sam nešto. Znaš,kako ubrzo imamo nastup. Primjetila sam danas sa kakvom si ljubavi,strasti a ujedno i agrešćivnosti plesala. Mislila sam da ti budeš vodić,tj. mislila sam, kako ćeš ti biti glavna uloga. Nadam se da prihvaćaš."
Zastala sam ,nisam mogla vjerovat,jesam li ja to upravo ostavila jedan od svojih ciljeva, a sada jesam li spremna preuzet? Ma, jesam.
"Jeste li sigurni? Milim,jeste li sigurni u svoju odluku? Jer što ako ja ne budem dovoljno dobra ..."
Krenula sam nenormalnobrzo pričat,nisam ni bila svjesna onoga što će se desiti za samo koji trenutak. Sat je odmicao ,kazaljka za kazaljkom, a ja još uvijek u istom položaju,sa istom mislima. Mislima uspjeha.
712
Nadam se da vam se svidio nastavak. Ostavite vote i komentar,mnogo mi znači.
