Tragom čežnje

11

-"Ovo je poklon za tebe od mene i Rajana"

Pruzim Samanti poklon, a ona kao dijete odusevljeno otvori.

-" Nijeste trebali"

Uzela je novu kecelju i narukvicu, ta zena je predivna ako je tajnovita i po malo cudna... Zagrlila me je, a potom pruzila ruku Rajanu. Ovaj covjek djeluje tako drveno kad ga posmatras sa strane.

-" Presvucite se, mokri ste oboje..."

-" Da, ajde Noel, brzo se utopli da bi pili caj"

Poslusam ga i obucem se malo bolje i ako je u kuci uvijek toplo i pretezno nosim kratke stvari. Slucajnost ili ne oboje smo u isto vrijeme izasli iz sobe...

-" Prelepo ti stoji dzemper"
Odusevljeno ga skeniram, dok mi on pridje i obgrli me oko vrata.

-" Neces se komplimentima izvuci da ne pijes caj"

-" Obecala sam da cu popiti caj... Jos sam te pogodila grudvom par puta"

Ponosno kazem on se nije branio i nije trudio da mene pogodi ali morala sam malo da ga grudvam.

-" Mogu li pored tebe?"

Nisam cekala odgovor vec sam sa cajem u rukama ulecela pored njega ispod cebeta dok on gleda neku emisiju na tv.

-" ovaj helikopter je bas lijep,jesi ikad letio njim?"

Pitam znatizeljno

-" Jesam par puta..."

-" Ja bih voljela da jednog dana posmatram ceo grad sa visine..."

Zamisljam vec kako se divim nasem velikom gradu.

-"Pokusacu da ispunim tu zelju..."

-" Stvarno?"

-" Naravno, mora malo da otopli i sredicemo to"

Veselo ga zagrlim oko ruke, a on nastavi da gleda emisiju dok se ja tako naslonjena gotovo uspavam. Za malo...

-" U kuci nemamo nista slatko..."

Smoreno mu objavim tuznu vijest.

-"Hoces da odemo zajedno do marketa"

-"Odmah..."

Djetinjasto ustanem, i skocim sa kreveta.

-" Ajde..."

Ovo ga poprilicno nasmije, dok ja u svega par trenutaka budem u auto spremna da kupim svasta

(***)

-" Lovrene?"

Smoreno se javi na telefon koji je zvonio cijelo vrijeme

-" Hitan zadatak, brzo dodji!"

Cujem ga sa druge strane

-" Samo da odvezem Noel kuci"

-" Nema kad, cuvacemo je brzo dodji uhvatili smo zanimljiv par"

Na sred puta okrenuo je auto i skrene sa glavnog puta

-" Neces izaci iz auta dok se ne vratim vazi?"

Ne odgovorim nista jer se uskoro nadjemo negde u nekoj nedodjiji ispred velikog hangara.

-"Ostani u auto."
Upozori me pre nego izadje i otrci u taj hangar.

《 RAJANOVA PERSPEKTIVA》

Gledam Dijega i Suzan kako klece na koljena ispred mene, a moj somijeh ne silazi sa lica.

-" Mislili ste da cu tek tako oprostiti smrt svog clana ekipe?"

-" To je Derek uradio!"

Prodere se dok moja saka zavrsi pravo u njegovo lice