Tragom čežnje

17

《NOELINA PERSPEKTIVA》

-" Iskreno ja da sam na tvom mjestu spopala bih ga prva"

Ema uzima gutljaj pica dok mi dava strucan savjet sta dalje.

-" Jesi stidljiva to stoji, ali curo takav momak se ne propusta. Njega Brad Pitt na ulici da sretne pitao bi za autogram. Igleda kao glumac, a zapravo je opasan i misteriozan. Ne znam sta si cekala do juce. Znas kad bih ja rekla da nijesam spremna?NIKAD! REKLA BIH MU uzmi me i ne pustaj"

Mrtva ozbiljna je govorila sve ovo dok ja zaista shvatam da je upravu.

-" Nije mi ni poruku poslao"

Kazem tuzno.

-" Aaa zato ti gledas u telefon?"

Pocne da se smije

-" On ti je kao Al Pacino opasan"

-" Ne znam sta te spopalo sa tim glumcima"

Prevrnem ocima, znam da zeli sve najbolje ali ona njega velica i svakim argumentom ja ispadam kriva sto je on takav. Pa covjek me je izbjegavao, potom je kad konacno progovori tajnovit, prica kako ga poznajem najbolje, a ne znam.nista o proslosti koju ima.

-" Zar stvarno mislis da ce Rajan da te pusti bilo gdje bez nadzora?"

-" Kakvog sad nadzora"

Kazem iznervirano

-" Kladim se da je oko zgrade tajno postavio svoje ljude"

-"Emm ovo je stvaran zivot nije film o Pacinu i Pitu"

Uspravila se i pogledala me u oci.

-" Mozda ti ne znas ali cijeli Amsterdam zna za Rajana, covjek je najpozeljni muskarac, od njega strepe svi i lik sigurno pazi na tebe ma ruku dajem ako te ne prate. Reci mi sad malo jasnije, sta se desilo sinoc"

-" Ne mogu o tome da pricam"

-" qq vidji sto se zacrvenjela ka paradajiz prezreli. Alo sta bih dala da me jedan takav protrese"

Odmahnem glavom.

-" Cega se plasis?"

Opet se uozbilji

-" Njegova sema, ona Amelija sa pocetka price..."

-" Ona je jedno, ti si drugo. Oni se koriste, a tebe voli. Lik otvoreno i jasno to pokazuje... Kad se vratis kuci sa vrata ga fino kreni svlaciti i zajebi ti to"

-" Emmm..."

Izdahnula je i spijila nase ruke.

-" Shvatam te nervira te sto je zatvoren ali vidis da se polako otvara... Rekal ti je za brata mozes misliti koliko mu je bilo tesko."

Ovo kaze jer zna da ja ne bih mogla pricati bilo kome za roditelje koje sam izgubila... on je skupio snagi i ispricao mi za brata ali nesanica, losa porodica, oziljci... Vec satima pricamo samo o Rajanu,samo mi je on u glavi i kad kazem da je dosta i dok gledam neku romansu mislim na njega. Dodjavola da me sad zovne da idemo kuci ja bih trce otisla, brine me spava li.. Da li me mrzi sto sam otisla, da li sam mu se lako predala... kojim ocima ce da me gleda posle one noci? Pijana sam se oslobodila i bukvalno cu sa se onesvjestim kad ga vidim od blama.

BOZE SAMO DA ON DODJE PO MENE, NE TRAZIM PREVISE!?

*4 dana kasnije*

Ulazim u kucu kao razbojnik trceci u njegovu sobu. Obrazi mi se ne suse dok me Lovren snazno grli i govori da ce to doktor rijesiti

-" Lovrene molim te da ga vodimo kod pravog doktora!"

Kazem kroz plac dok vrisak odzvoni duz cijele kuce.

-" Noel smiri se, bice dobro!"

Prodrmao me dok ja i dalje pokusavam da odem do njega

-" Molim te pusti me!"

Vrisnem dok mi prilaze jos dva lika kako bi me zadrzali.

-"Zasto mi nijeste javili! Saznala sam preko vijesti!"

Proderem se bijesno na Lovrena, a on se javlja na telefon i tisina zavlada u kuci

-"To bre Rileee!"

Pocne se smijati sto mi digne pritisak.

-" Policija je izgubila sve dokaze protiv nas, Derek ide u zatvor sad 100%"

Jos jedan vrisak se zavuje, a ja slavlje iskoristim sa pojurim u sobu kod Rajana. Otvaram vrata i zaticem 2 lika koji zasivaju ranu na njegovom stomaku. Hvatam ga za ruku i njegov umoran pogled zavrsi na meni dok spaja cvrsce nase ruke. Blijedo oznojeno lice i plave usne koje od bola ne uspjevaju da progovore.

-" Gospodjice treba mu odmor. Puno je krvi onesvjesticete se"

Uzmem njegovu ruku i ne mrdam

-" Ne idem odavde!"

Odlucno izgovorim

-" stanje je dobro... Sve je sanirano samo narednih dana mora da se pazi. Napisacu sve Lovrenu"

Klimam glavom i ocima ispratim likove brzinski vratim pogled kod njega

-" Vidis li sta se desi kad ljepotica napusti zver u pravom zivotu?"

Jedva izgovori nakon cega mi se oci napune suzama ali ostanem jaka.

-" Probaj da spavas"

Odmahnuo je glavom

-"Spavacu pored tebe... vise nigde ne idem"

Cujem da Samanta zakljucava vrata sto znaci da ostajemo sami. Ja ne skidam pogled sa rane na njegovim trbusnim misicima dok njega polako hvata san od antibiotika.

(***)

-" mirno, ne smijes ustati"

Kazem nakon sto se trgne iz sna

-" Tu sam...Samo mirno lezi Rajane"

Gledao me je u oci, svojom rukom primakne moju ruku svojim usnam i otisne jedan kratki poljubac.
Smjestim se pored njega blago mazeci njegove obraze. Nije spavao podocnjaci mi sve govore. A kad se na tren pomjerim od njega on se probudi. Zasto imam osjecaj da spava samo kad sam ja pored njega?

-" Nedostajao si mi..."

Prosapucem shvatajuci koliko me Emili pokvarila i njene lekcije usadila u mozak. Cujem ga kako bezbrizno spava i dise i ako je i dalje vrlo blijed. Samanta tiho udje sa flasom za bolove.

-" za par dana ce proci"
Blago prikljuci flasu.

-" Probaj i ti da spavas,ja cu ga obilaziti"

⭐⭐⭐