10

9.4K 280 4
                                    

Otkucava vec 4 sat, a ja na terasi pored svoje cujem njegove korake... Ne spava opet, a ja nista bolja nijesam.
Polako i tiho izadjem iz sobe do kuhinje gde uzimam jabuku iz frizidera ocekivala sam da ce i on izaci  kad cuje ali nije. Mozda bi sve rijesili noocas da jeste.

(***)

-" Jutro Samanta"

Kazem tiho, a ona sa osmijehom uzvrati.

-" Gospodin Rajan je izasao ranije, nece se vratiti danas"

Nisam ocekivala ovaj potez, ali Vanilica ce sigurno njemu da vrati osmijeh na lice. Doruckovala sam i pustila muziku.

-" Samanta posto on danas ne dolazi,mozes li mi pomoci da okacim jelku?"

Ljubazno pitam.

-"Mislim da se gospodin Rajan nece sloziti sa tim gospodjice Noel"

Pazljivo to izgovori

-" Sta se desava sa tom novom godinom dodjavila moze li mi iko objasniti!?"

Povukla se odmah sto znaci da odgovor necu dobiti.

-" Hoces li mi pomoci ili ne?"

-"Naravno"

Uskoro su ogromna jelka i svevice krasile cijelu kucu i dale joj potpuno drugu dimenziju... Kao malo dijete sam pakovala poklone koje sam kupila i ostavljala ih ispod jelke. Radovala sam se praznicima koliko i kolacima koje sam pravila zajedno sa Samantom. Sjutra je docek i velike su sanse da cu sama da cekam novu godinu ali na stranu to ja se i dalje radujem.

-" Kakva je ovo magija!?"
Cujem Lovrenov glas te izvirim iza kuhinskih vrata.

-" Rajan je ovo dozvolio?"

-" Nije imao izbora"

Podignem ruke jer necu dalje nastavljati.

-" Nisam ga mogao dobiti i mislio sam da je kuci, a on je tokom ovog perioda vrlo cudan pa cu ipak da ga potrazim."

-" Pocinjem da osjecam grizu savjest zbog ovoga sto sam uradila"

Kazem iskreno, jer ocigledno ima neki razlog i to veliki.

-"Mislim da je vreme bilo da mu neko unese vedre boje... Podrzavam te skroz"

Cijelo jutro i noc nije dosao kuci i to je plasilo,ali njegova Vanilica sigurno uziva u carima dok se ja bez potrebe brinem. Ukljucila sam televizor na kom se pojave vijesti, smrskanog auta koje je isto Rajanovo... Cekaj!
Hvatam se telefona i brzinski okrecem Rajanov broj jer mi najcrnje misli prolaze glavom, a kad se ne javi tijelo krece podrhtavati i jedva uspjem okrenuti Lovrena.
Zvonilo je dok nije prekinulo, a onda su suze same krenule da liju.

-" Dodjavola sta da radim!!"

Hvatam se za glavu i utrcavam u sobu da bih uzela jaknu i krenula do bolnice da potrazim je li to on. Nije mi trebalo puno da se presvucem i otvorim spoljnja vrata ispred kojih je on...

-" Ziv si!"

Vrisnula sam i skocila na njega svom snagom ga grleci dok on zbunjeno drzi moje tijelo u narucije i nogom zatvara vrata.

-" Noel jesi li to plakala?"

Odmakao me od sebe prstima brisuci suze koje su nadolaze.

-" To na vjestima... Budalo sto se nijesi javio na telefon!"

Udaram ga po rukama i grudima spremna da ga ubijem koliko sam ljita,uplasena i bijesna

-" Nisam cuo pozov parkirao sam auto"

-"Gde si ti dodjavola ceo dan juce i danas!"

Odaljim se od njega trazeci odgovor, ali tisina me vrati u stvarnost. Jos je ljut i ja trebam da sam ljuta...

-" Pre 16 godina na ovaj datum izgubio sam brata"

Progovorio je tiho, a ja kao da me je ledena voda polila ukoceno ga posmatram.

-"Poginuo je... Taman smo pomislili da smo se izvukli, da cemo zivjeti srecno zajedno... Da cemo se skolovati i biti djeca bar na kratko on je poginuo"

-" Da sam znala ja..."

Pokusavam doci do rijeci koje su se negde izgubile. Zasto moram biti tvrdoglava mazga uvijek.

-" Odmah cu sve ovo skloniti!"

Krecem ustati, ali me njegove ruke vrate i prislone na njegove grudi tako da opet cujem otkucaje srce i osjecam snazne ruke koje me njezno grle.

-"Prelepo je ovako, hvala ti"

Uzivala sam u tom zagrljaju, dok su se kazaljke polako spajale, a njegove umorne oci sklapale. Ne zelim sa ga budim, te samo kratko dotaknem njegov obraz usnama.

-" Zelim ti puno zdravlja i da se ove godine malo vise otvoris meni"

Vratim se u taj zagrljaj dok kroz prozor pocinje polako padati snijeg.
Celo vece je spavao mirno, po neki trzaj da se uvjeri da sam jos uvijek tu, vesto prodje svojom rukom duz moje kose i nastavi spavati mirno. Osjecam grizu savjest, istina je mislila sam samo na sebe, samo da meni bude dobro, da se manje sjecam roditelja, da bar imam nesto da radim.

-" Jutro"

Protegnem se,dok on trlja svoje oci. Oboje se neprijatno gledamo, ali njegov mali smjesak opusti situaciju.

-" pao je snijeg"

Sanjivim glasom kaze, dok se polako uspravlja.

-" Jesi li se ukocio?"

-" Naspavao sam se, ti?"

-" I ja... Samanta je spremila dorucak samo da ga podgrijem"

Ustanem se, a on krene za mnom.

-" Dugujem ti izvinjenje"

-" Ja tebi dugujem,ne ti meni... Ponasala sam se glupo i djetinjasto"

-" Izvini zbog moje nagle reakcije i onog poljubca. Trenutak slabosti je bio upitanju i ne znam kako da se opravdam drugacije"

Iskreno zaboli me, ali zacutim i ne komentarisem. Kao da je vazno sto bih ja to ponovila...

-" Dodji da ti pokazem nesto..."

Krenuo je za mnom, a ja ispod jelke izvucem poklon za njega kako bih skrajnula neprijatnost.

-" Nadam se da ce ti se dopasti"

Pruzim mu kutiju, a on je odmah otvori. U njemu cuci jedno veliko dijete koje samo ceka kad ce ga pustiti napolje da konacno trci i vristi jer je na slobodi.

-" Nisi trebala"

Rekao je posmatrajuci kravatu i privezak za auto

-" to je sitnica"

-" Imam i ja nesto za tebe..."

Iz dzepa izvadi kutijicu koju mi pruzi.

-" O Boze"

Gledma u zlatni lancic koji je nesto najljepse sto sam videla.

-" Svidja li ti se?"

-" Prelep je,hoces li mi pomoci da ga stavim?"

Zaista je prelep i prelepo je stajao.

-" Moja firma pravi proslavu jer smo pre par dana potpisali bitan ugovor. Ako ovim tempom nastavino mozda vise nelegalni poslovi nece trebati i moci cemo da zivimo bez straha. Da li bi isla sa mnom?"

-" Naravno"

Kazem bez razmisljanja, te ga zagrlim snazno kao i on mene.

-"Ne volim da se svadjam sa tobom Noel"

-" Trudicu se da nema svadja vise samo ako se ti bar malo otvoris."

-" moramo izaci napolje, pao je prvi snijeg ove godine i prelepo je"

Skrene temu, a ja pod osjecajem krivice zbog jelke i svega oatalog  to zanemarim.

-" ajdeee odmah"

-"Posle dorucka idemo ako ces  da popijes caj kad udjemo u kucu opet"

-" Dogovoreno"

Tragom čežnje Onde histórias criam vida. Descubra agora