Vrijeme prolazi,godine lete,
a kao da sam još juče bila malo dijete.
Žena sam na samrti,
a u meni neki čudan glas
stalno me pita:
"Šta će ostati iza nas?"
Slikarima ostaće slike,
pjesnicima pjesme,
naučnicima otkrića,
da li to neko zaboraviti smije ?
A šta će ostati iza mene,
obične žene,
Mali trag mog postojanja,
Života sjene?
Konačno sam shvatila,
i tom glasu odgovor dala,
ostaće moje najveće blago,
jedino na ovom svijetu što mi je drago:
ljudi koje volim.
