Cijeli moj život
u jednu kutiju stane.
Malu, prašnjavu kutiju,
tužno, zar ne?
Odavno je otvorila nisam.
Dobro znam šta je u njoj:
po neki redak s ljubavlju pisan,
jedno srce al pogrešan kroj.
Stare, mutne fotografije
vežu nas za one dane.
I isušene ruže
na sjaj ljubavi rane.
Na hartiji mrlje od mastila
na prvi poljubac sjete.
Kada nismo brinuli o novcu
ni roditeljima što prijete.
Medaljon sa tvojom slikom
podsjeća na snove što sanjah tada.
Snove sa tvojim likom,
što izbljeđuju sada.
Cijeli moj život
u jednu kutiju stane.
Malu, prašnjavu kutiju,
tužno, zar ne?
