Mislim Da Te Volim [𝐝.𝐦.]

Poglavlje 17

Kako ga mogu toliko voljeti, ali i mrziti, a nismo ni zajedno. Moje usne svaki dan sve biše i više žude za njegovim. Da barem imam komu reći što sve osjećam prema njemu i koliko me povrjeđuje što nismo zajedno. Uz sve probleme koje imam još se i on našao.

Tijekom ljeta mama i tata počeli su se čudno ponašati ne znam zašto. Nisu mi davali da idem tako često van i da pišem često pisma. Pokušavala sam shvatiti gdje je problem i zašto se tako ponašaju, ali nisam uspjela.

Možda su saznali nešto u vezi s Dracom... ne moguće. Već bi mi prije rekli. Glava će mi eksplodirati, ne mogu sad i na to misliti. Moram se početi sprematiza Hogwarts. Imam puno toga, moram ići s mamom u dućan po knjige i ostale stvari. Škola u Hogwartsu počinje tek za jedan mjesec, ali ja uvijek volim biti prije spremna. Ako imam knjige prije onda mogu i prije početi učiti, to jest čitati školske knjige.

U rukama sam imala veliku prašnjavu kutiju, nisam znala što je u njoj uzela sam ju s ormara, gdje uglavnom spremam stvari koje mi je žao baciti ili su mi te stvari jako vrijedne.

"Ne mogu vjerovati.", tiho sam rekla dok sam otvarala kutiju. U kutiji je bila zelena haljina koju mi je Draco poklonio za Yulle Ball, a na toj haljini bila je narunkvica koju ji je također on poklonio za Božić. Sve stvari koje mi je on pokloni bile su u toj kutiji. Mislila sam da sam sve to bacila.

Uzela sam haljinu iz kutije i zavrtjela ju. Stavila sam ju uz sebe, gledajući se u ogledalu sam se prisjećala tog dana, Yulle Ball.

"Angela, siđi dolje!", mama me je zvala. Brzo sam pospremila zelenu haljinu u kutiju i kutiju stavila pod krevet. Dok sam silazila niz stepenice osjetila sam miris ručka, po mirisu nisam baš mogla raspoznati što je, ali sigurno je slasno.

Mama i tata izgleda li su nervozno kao da ih nešto muči. Mami su stalno ispadale stvari iz ruke, čak joj je i ručak zagorio. Dok tata je sjedio na dvosjedu u kutu, na svojem uobičajnom mjestu i listao Dnevni prorok, gledao je jednu te istu stranicu. Znala sam da ne čita, nego sam gleda u Dnevni prorok.
Pokušavala sam ubiti napetost i tu neku tajnovitost među nama trenutačno. Ovakvu napetost nisam osjetila dugo.

"Onda mama, kada ćemo u kupnju za Hogwarts?", ne volim kupovine, ali kupovine za Hogwarts su mi najbolje i obožavam ih. "Željela bih što prije ići. Da se mogu polagano početi spremati za školu.", sjedila sam za stolom i gledala mamu kako lijeće po kuhinji.

Sluša li me ona uopće?

"Mama?", upitala sam ju nakon duge minute šutnje. "Slušaš li me?", jesam li postala nevidljiva pa nitko ne obraća pažnju na mene ili me svi ignoriraju. Mislim da je ovo drugo, još uvijek sam vidljiva, vjerovatno.

"Ove godine nećeš ići u Hogwarts.", rekao je tata, strogim i ozbiljnim glasom. Digao se iz svog udobnog položaja. U grlu mi je zastalo malo vode, koju sam trenutačno pila.

Nakon što sam se kasnije iskašljala upitala sam ga, "Kako to misliš? Zezaš me?", nadam se da je sve ovo jedna velika ne smiješna šala.

"Bože, zašto bi se otac šalio s tako nečim važnim?", upitala je mama. Napokon je stala i sjela nasuprot mene. "Mi smatramo da je tvoje obrazovanje jako važno, ali ove godine nećeš moći ići u Hogwarts.", dodala je mama.

"Ako smatrate da je moje obrazovanje važno, onda trebam ići u Hogwarts. Gdje ću učiti ako ne u Hogwartsu?", rekla sam ljutito.
"Ne povisavaj ton!", prekorila me je mama. Još uvijek ne mogu vjerovati, on me ne puštaju u Hogwarts.

"Nema daljneg, ne ideš u Hogwarts ovu godinu i biti će tako kako ja kažem. Bez pitanja.", tata je povisio ton na mene. Ja sam otišla u svoj u sobu i zaključala se.

Predomislit će se, sigurno. Moraju me pustiti. Hogwarts je moj dom.

Bile su to rečenice koje sam sama sebi ponavljvala. Suze su tekle niz moje lice, a moja kratka smeđa kosa spustila se na moje lice. Moje zelene oči bile su izmorene od plakanja. Nisam imala volje ni za šta.

Ako me oni ne puštaju u Hogwarts... toznači samo jedno, ja ću morati pobjeći u Hogwarts. Oni neće znati, otići ću i ostaviti njim poruku.

-

Pao je mrak, cijeli dan sam bila u sobi. Nisam se htjela sresti s njima. Sišla sam u kuhinju po jelo jer nisam večerala, a nisam mogla ostati gladna.

Tiho sam se šuljala do kuhinje. Bio je mrak i nisam mogla vidjeti pred sobom, na svu žalost zaboravila sam štapić u sobi. Trebala bi početi nositi štapić sa sobom. U kuhinji je svjetlo svjetlilo. Mama i tata još nisu spavali. Čudno! Oni inače uvijek idu spavati u dvadeset i dva sata, a trenutačno sada je ponoć i devet! I ja bi trebala biti u krevetu, ali koga briga. Ionako moji roditelji misle da spavam.

Stajala sam iza napola zatvorenih vrata i približila da bih mogla čuti o čenu razgovaraju. Sjedili su na dvosjedu koji se nalazio u kuhinji. Mama izgleda dosta uzrujano i nervozno. Svoju dugu plavu kosu je zavezala u punđu, koja joj je odlično stajala. Njezina boja kose je inače plava. Nikad mi nije bilo jasno zašto ona ima plavu kosu, tata crnu, a ja svijetlo smeđu. Sada znam odgovor, zato jer oni nisu moji pravi roditelji.

"Koliko dugo će se ljutiti na nas?", upitala je mama. "Brzo će to proći, ove godine ne smije u Hogwarts. Nadam se da će se to do iduće godine promjeniti.", rekao je tata. Zašto nesmijem u Hogwarts?

"Kako nam je mogao biti toliko blizu kćeri, a da nismo ni znali? Što da ju je povrjedio?", mama je tiho počela jecati. Suze na svojem obrazu nije mogla zaustaviti samo su joj tekle. Mama je plakala, a meni nije ništa jasno. Tko me može povrjediti u Hogwartsu, pokraj svih onih učitelja. 

"Ne plači! Ne može nam ju oduzeti. Misliš li da on zna?", tata je tješio mamu, koja je i dalje plakala.
"Ne znam",dodala je mama, "Nadam se da ne zna. Hoćemo li ju upisati u drugu školu?", upitao je tata.

Ne želim u drugu školu, želim u Hohwarts.

"Njezin pravi otac će ju pronaći, isto tako kako ju je pronašao u Hogwartsu.", rekao je tata. "Nije ju pronašao mi smo ju sami doveli nju do njega!", mama je polagano vikala na tatu, ali je bila tiha da ne probudi mene. Koja sam već budna. "Kako smo mi mogli znati, da je on njezin otac i još k tome da radi u Hogwartsu!", tata je rekao mami, blagim glasom.

Meni se u glavi vrtio njihov razgovor, nisam mogla vjerovati što čujem. Moji roditelji, to jest moj tata je  u Hogwartsu i zbog toga me ne žele pustiti u Hogwarts.

Uzela sam svoje stvari i potražila svoju metlu koja kao i uobičajno stoji iza ormara. Nisam mogla vjerovati da bježim od kuće.