Mislim Da Te Volim [𝐝.𝐦.]

Poglavlje 11

Avantura

Legla sam u njegov krevet, a on je ugasio svijetlo. Svojim milim i ljupkim glasom rekao je, "Laku noć, lijepo spavaj.", sva svijetla nisu bila ugašena. Jedno malo svijetlo je radilo. Pokrila sam se njegovom dekom, imala je miris po njemu, taj miris mogla sam mirisati cijeli dan, a i cijelu noć. Nisam mogla zaspati. Možda zato jer sam u njegovoj sobi.

Pokušala sam zaspati, nije mi uspijevalo. Mislim da sam pokušavala zaspati barem 1 sat.

Čula sam šuljanje, kao da netko ide leći pokraj mene. Bila sam u pravu. Draco je legao pored mene. Promatrao me je, mislio je da spavam.

Nije mi smetalo da bude pokraj mene, što više pasalo mi je. Gladio mi je kosu. Imam osjećaj kao da je sve ovo isplanirao.

Osjećala sam kako mi se približava. Bio mi je toliko blizu, a zatim osjetila sam njegove usne na svojima, htjela sam mu uzvratiti poljubac, ali nisam smijela. Nisam se mogla izdržati bilo je jače od mene, uzvratila sam poljubac i otvorila polagano oči. On se odmaknuo od mene, nije vidio da sam otvorila oči.

Okrenuo se prema meni i vidio kako se polagano budim.

"Šššš, spavaj ljepotice.", rekao je i stavio moju glavu na njegova prsa. Njegove riječi toliko su mi pasale. Na njegovim prsima kao da sam mogla čuti leptiriće.

Kada se uvjerio da sam zaspala, počeo je govoriti. "Zašto ovo ne može biti zauvijek? Što si mi uradila?", glava mu je bila puna pitanja.

Zaspala sam na njegovim prsima. Dok je on gladio moju svilenu, kratku, smeđu kosu.

Nikada nisam mislila da ću se zaljubiti u nekoga poput Draca i da će mi ljubav biti uzvraćena.

Ali...

Naša ljubav je nemoguća. Koliko god puta da sam si to rekla nikako nisam mogla prihvatiti činjenicu da neću biti s nekim koga volim.

Ujutro sam se probudila, shvatila sam da još nije jutro, bila je još noć, ležala sam na njemu, a njegove ruke bile su isprepletene u mojoj kosi.

Bio je toliko lijep dok je spavao. Njegova plava kosa bila mu je po cijelom licu. Željela sam da ovo bude zauvijek.

Opet sam zaspala. On mi je bio u snovima, mislima, svigdje. Jednostavno nikada nisam voljela nekoga poput njega.

Na njegovim prsima mogla sam zauvijek spavati. Kao da sam u bajci.

Probudila sam se, ali na čudan način nisam shvatila gdje sam. Nisam bila na njegovim prsima, okrenula sam se da vidim gdje sam, ali bila sam previše na rubu i pala sam na pod, ravno ispred njega.

Izgelda da je otišao kako ja zapravk ne bih mislila da sam spavala sa njim.

Shvatila sam koliko smo blizu, skoro da nam se usne nisu dodirivale, gledali smo se ravno u oči. Odmaknula sam se.

"Oprosti, nisam shvatila da sam toliko pri rubu kreveta", rekla sam počinjajući se ispričavati.

"Nema veze.", rekao je dok sam se ja polako ustajala.

"Dobro jutro.", viknuo je dok sam ja pospremala njegov krevet.

"Ne moraš, sam ću.", uzeo mi je pokrivač iz ruke i sam pospremio krevet. Ja sam još uvijek bila u njegovoj majicu. Koja više nije imala miris mente i limuna već miris mog parfema, miris ruže i vanilije.

"Idem se presvući.", rekla sam uzimajući svoje stvari i krečući se prema kupaonici.

Maknula sam zavoj sa svoje ruke i pogledala u svoju tetovažu koju sam mrzila. Mrzila sam ju najviše na svijetu. Zbog te tetovaže izgubiti ću sve. Nisam ju mogla ni gledati.