Ljubav je kriminal

Sjena u mrkloj noći

Nakon što su profesor i Misty spavali zajedno. Igrao se njenom kosom, dok ga je ona gledala s blagim osmijehom. Ustao je i tražio nešto po ormaru. Misty nije obraćala pažnju i pogledala je na sat. Profesor je izvukao nešto i došunjao se do nje i izvadio kutijicu i kleknuo na koljena. Misty je pogledala u njega i imala je šokantan pogled. "Hoćeš li se udati za mene?" pitao ju je s velikim osmijehom na licu.

Gledala ga je šokirano. Ustala je i prošla pored njega i navlačila haljinu na sebe i zakopčavala je. Imao je zbunjen izraz lica i ustao je, te je zamucao "Gdje... gdje ideš? Je li ovo odgovor...ne? Mislio sam da..." prekinula ga je "Ne! Jesi li lud?!" bila je agresivna na riječima, pa je dobacila još par riječi, "Ja još uvijek idem na fakultet, mi čak nismo bili ni u vezi. Mislila sam da je ovo samo igra." krenula je ka izlazu i potrčao je za njom. "Zar ti se ne svidjam? Mislio sam da ti se svidjam. Kakva igra, Misty? Ne igram nikakve igre. Želim te!" uporno je govorio i trčao za njom. Kulirala ga je i izišla iz kuće, povukao ju je za ruku i proderao se "Kurvo!" nakon tih riječi ga je ošamarila.

"Nisam bila kurva dok si me imao! Tražiti ćeš me opet da ti se vratim!" uzvratila je istom mjerom i krenula ka cesti, ali je zaboravila još nešto da doda. "Jadan je vaš muški ego, kad vas se odbije!" sredila ga je sa tom rečenicom. Stajao je i gledao u nju sa nevjericom. Otrčao je u kuću i zalupio vratima, bacio je kutijicu sa prtenom i uzeo flašu vina i sjeo na svoj kožni dvosjed i plakao. Ispijao je flašu do zadnje kapi.

Zavolio ju je. Upoznali su se na fakultetu, bio je veoma zainteresovan za nju. Stalno su izlazili, putovali, provodili vrijeme zajedno. Mislio je da je ona ta. Mislio je da mu je ona, ona sudjena. Ipak se ispostavilo da nije. Otišao je do komode, otvorio je ladicu i izvadio njihovu zajedničku sliku. Njegova suza je kanula tačno na njeno lice. Proderao je sliku i skliznuo niz komodu.

Misty se vraćala pješice kući. Čak ni taxi nije bio tu, kako bi ga zaustavila. Noć je bila veoma mračna. Bez imalo svjetlosti, rasvjete, ljudi. Čak ni mjesečine nije bilo. Bio je mrkli mrak. Dečko koji ju je pratio, htio ju je malo zaplašiti, pa je konstatno palio upaljač. Zvuk upaljača je poteklo Misty da brže hoda.

Osjećala je taj strah kroz kosti, krv joj se sledila, noge nije osjećala. Najpoznatiji strah jedne djevojke. Pomislila je na prvu da je ipak profesor, ali on nije bio taj tip. On nije pušio, niti je ikad vidjela da ima upaljač. Bože, gluposti! Ako neko ima upaljač, ne znači da je odmah pušač. Okrenula se i iz upaljača je gorjela vatra, te ga je ugasio. "Ko si ti?! Zašto me pratiš?! grdno je rekla. Kroz glas se osjećao strah.

Začuo se jezivi smijeh. Misty nije mogla da osjeća noge, kao da se ukočila. Kao da ne može da upravlja vlastitim tijelom. "Moj otac je policajac! Ako me takneš..." nije uspjela da završi rečenicu, dečko je krenuo prema njoj. Nije mogla da ga vidi od mrklog mraka. Čula je samo glasan hod, koji ide prema njoj. Polako se odmakinjala, ali njegov hod je bio veoma brz.