U Isidorinim očima🔚

2

2008. godina

– Kada se vratim s posla danas mila idemo pronaći obitelj gospođe Kreuh. Objasnit ćemo im sve i pokušati sirotu staricu poslati u svjetlost, gdje pripada – poljubi mi čelo, a ja stegnem ruke oko njega.

– Čuvaj se tata, volim te najviše na cijelom svijetu.

– Hoću malena. Budi dobra i slušaj gospođicu Neil. Ona te voli, a znam da i ti voliš nju.

– Drugu majku ne poznajem osim nje. Iako ona to nije, oduvijek je uz mene i mnogo mi znači.

– Znam i oprosti mi dušo po stoti put što ti nisam našao majku, ali nikada nisam naišao na ženu koja bi mogla zamijeniti Yelenu.

– Znam tata, ne krivim te za to. Znam da si uvijek želio samo najbolje za mene. Da nisi bio uz mene svo ovo vrijeme, sama ne bih mogla pomoći svim dušama koje su me pronašle. Ja sam još uvijek samo dijete i nitko osim tebe me ne razumije.

– Ti si možda godinama još dijete moja Isa, ali tvoj um odavno nije dječji. Ne znam da li je ikada uopće i bio. I kada se vratim moramo razgovarati o Kaylovim dečkima.

– Zašto?

– Koliko čujem od Kylea ta se dva dripca još uvijek bore zbog tebe. Ljubavi, to već dugo traje. Moraš nešto učiniti po tom pitanju.

– Ali, tata, ja ne razumijem! Što sam im ja učinila da se tuku? Volim ih obojicu. Zapravo, volim ih sve.

– Čak i Caia?

– Čak i njega. – K vragu. I njega.

– Oni su dječaci u tim nekim godinama, a ti si najljepša djevojčica u kvartu.

– Ali, ja imam dvanaest! – on samo slegne ramenima.

– Volim te Isa. Moram da idem – još jednom me kratko poljubi u tjeme i krene prema izlazu. Kayl Delano upravo tog trenutka istjeruje automobil u rikverc. Otac uđe, mahne mi, a Kayl zatrubi.

– Vidimo se kasnije! – okrenem se i krenem prema kući. Subote bez oca su tako puste. Znam da mora otići ponekad i na dežurstvo, ali subote su uvijek bile samo za nas. Za izlete, za pecanje, utakmice, kino. Za sladoled u centru i hranjenje labudova na jezeru.

– Isa! Hej, čekaj! – čujem kako me Rye doziva.

– Hej – priđem ogradi koju je moj otac maloprije zatvorio.

– Naši starci dežuraju u stanici skupa do jutra. Želiš s nama na jezero?

– S tobom i Westom?

– I Cai će ići. Otac je rekao da nema šanse da nas pusti bez nadzora starijeg brace. – Uvrnem nosom, ali leptirići u mom trbuhu ne slažu se sa tim. Nisam vidjela Caia već danima, a voljela bih.

– A, mama Villa? Zašto nas ona sve ne odvede? Zašto mora Cai?

– Mama ima privatne časove violine. Dolazi joj učenica i bilo bi joj puno lakše da joj se svi maknemo s očiju i ostavimo joj mir. Hajde, što pametnije imaš za raditi?! Kayl je ostavio lovu za hamburgere i sladoleeeed... – pa dobro tome je teško odoljeti.

– Dobro. Idem se presvući i javiti se Neil.

– Čekamo te ovdje. – Utrčim u kuću, nađem onu novu, najljepšu kratku majicu koju sam ikada kupila i kratke hlače od teksasa. Svežem dugu kosu u rep i dohvatim bočicu parfema koji mi je Neil kupila za rođendan. Miriše na jasmin, na to lijepo grmovito, bijelo cvijeće koje raste iza kuće. Cai je prije deset dana napunio šesnaest i sjećam se kako je rekao da će otići odavde kada se to desi. Ovo je možda zadnja prilika da ga vidim prije nego se to dogodi. I sada iz nekog razloga želim bit lijepa. Želim da on vidi da sam se promijenila, da sam ipak malo porasla i da nisam drekavica kakvom me uvijek smatrao.

– Nije ni čudo što se braća Delano biju oko tebe Isa. Za koju godinu cijeli će se prokleti grad tući za tebe.

– Ne želim da se itko tuče za mene Neil – kažem, ona se nasmije i odmahne glavom. Priđe pa mi poravna majicu. – Lijepa si. Za koga god da si se uredila tako sigurna sam da će primijetiti.

– Pojest ću hamburger s dečkima na šetnici, ne moraš spremati nikakvu večeru. Ono, uživaj u ostatku dana, idi negdje, opusti se i ti.

– Nekada pomislim da imaš više godina nego što ih stvarno imaš. Hoćeš da dođem po tebe kasnije?

– Doći ću s dečkima nazad. Ne brini.

– Lijepo se provedi mišiću.

– Hoću – cmoknem je i iziđem van. Vidim ih svu trojicu kako stoje ispred kuće. West u rukama drži frizbi, Rye rekete i mrežicu za badminton. Na Caievim leđima je poveći ruksak. U trbuhu mi leti milijun pčela dok prilazim i čekam da se okrene, ali on to ne učini.

– Vau kakva ljepotica! – Rye namigne i uputi mi široki osmijeh. – Nadam se da neće biti nijednog dečka kraj jezera, jer ako te neki samo pogleda kako ne valja morat ću mu prebiti svaku kost.

– Rye, molim te, ne pričaj gluposti.

– Neil se slaže da ideš s nama? – West nakrivi glavu i odmjeri me cijelu. – Nova majica? Divno ti stoji! – on je primijetio.

– Idemo dječice, nemam cijeli dan. Nadam se da vam je tri sata dovoljno. Beni me čeka, večeras spavam kod njega – nije me n i pogledao, ali ni mrvicu. Rye me uhvati za ruku i samo se blago nasmiješi.

– Bit će sve ok, ne obraćaj pažnju na njega. On je u nekim ludim godinama kaže mama.