Fantasy/Romance
Kroz svoje oči Isidora vidi ono što (kako ona vjeruje) nijedan čovjek ne vidi. Duše koje trebaju pomoć i spas da nađu svoj mir. U očima drugih Isidora je prijateljica, sestra, ali i želja... U očima dečka kojeg voli ona je obična kl...
Ups! Gambar ini tidak mengikuti Pedoman Konten kami. Untuk melanjutkan publikasi, hapuslah gambar ini atau unggah gambar lain.
Koliko mi je ovo falilo zadnjih godina, koliko mi je nedostajao njezina blizina i miris. Ni nakon toliko vremena on nije ishlapio s nje, miris jasmina i cvijeća koje je u Atwoodu raslo po našim vrtovima. Bio sam joj tako blizu, moje ruke su prolazile kroz njezinu dugu kosu kao kroz maglu, jer to i jesam ovog trenutka. Izmaglica sa svijesti jednog čovjeka, sa njegovim osjećanjima, željama, greškama. Sada je sve to nekako izražajnije, jače, udara posvuda, a kada je ona tako blizu, a tako nedodirljiva još je gore. Puno gore. Moje greške su sada tako prokleto žive i šamaraju me bezdušno poput borca s kojim iz ringa izađeš samo u crnoj vreći. Volio bih da mogu osjetiti njezinu kosu pod prstima, da mogu dodirnuti one tri pjegice na vrhu tog prćastog nosa; k vragu više od ičega na svim mogućim svjetovima volio bi da mogu da je poljubim opet, da osjetim njeno tijelo stinuto uz moje. Da nisam bio tolika budala možda sada ne bih toliko čeznuo za svim ovim stvarima.
A, ona samo stoji bez riječi pored velikog prozora, gleda u kišu koja pada i isprekidano diše.
– Pjegice... Dok ne dođu moja braća koja koliko sam shvatio znaju za dar koji posjeduješ hoćeš li mi reći da li...
– Da li što?
– Da li postoji makar tračak nade da mi oprostiš za svu bol koju sam ti nanio? Zato što sam te ostavio nakon što si...
– Nakon što sam ti rekla da te volim Cai? Nakon što si me poljubio. Ti. Prvi, prije ikoga drugog. Nakon što si u zoru strpao Westa i sebe u onaj auto i otišao bez riječi?
– Žao mi je zbog toga.
– Vjerujem da jeste. I zbog mnogo drugih stvari kako kažeš.
– Vjeruj mi Isa, da mogu da se vratim nazad i ispravim sve, učinio bih to.
– Željela sam da ti kažem sve Cai. Željela sam da znaš istinu. Moju. Tvoju. Da mi povjeruješ. Nisam htjela nešto takvo dijeliti s tobom preko e–maila, video poziva niti bilo čega. Htjela sam da me gledaš u oči da mogu da procijenim da li mi vjeruješ ili ne. Da ti ispričam o nama, o tome kako smo povezani i zašto osjećam to što... Ali ti si odlučio drugačije. Odlučio si nestati, otići daleko od svih nas. Da, postigao si toliko toga, uspio si u svemu što si naumio i planirao, Villa se ponosi tobom, vjerujem i Kayl. Ali, trčeći za svim tim stvarima zaboravio si na nas. Na braću, na mene. Toliko dugo sam mučila sebe pitanjima jesi li zbilja smatrao toliko velikom greškom ono što se desilo između nas, jesi li se maknuo da bi preispitao sebe o onome što si rekao da osjećaš, da li sam ja u nečemu pogriješila... – stegne mi se u grudima. Obgrlim je cijelu volio bih da može osjetiti moj zagrljaj, koliko sam usrao sve ovo, ne da mi ona ne treba oprostiti ni Bog mi ne treba oprostiti nikada.
– Nisi ljepotice, vjeruj mi nisi ništa pogriješila. Kriv sam Isidora nema načina da se opravdam što god rekao.
– Nije bitno sada Cai. Sada moramo shvatiti što ti se dogodilo i kako da te vratimo nazad. Jednom kada opet budeš od krvi i mesa i kada budem mogla da...
