𝐆𝐎𝐋𝐃𝐄𝐍

dos

___

Ruka joj je poletjela ravno na njegovo lice. Težak i bolan udarac je prouzročio veliku mrlju na desnom obrazu. Gledao je ravno u dva kestena u trenutku kada ju je svom snagom odgurnuo uza zid  apartmana u kojem je odsjedao već duže vrijeme.

"Ostavio si me! Svake noći sam se gušila u suzama dok si se ti zabavljao uokolo pod izgovorom da trenutno nisi za ozbiljne veze Oscar!" Skrenula je pogled u desno, odnosno plavušu koja je stajala u jednom uglu, daleko od Hermione koja je bila spremna učiniti sve kako bih saznala istinu.
"Rekao sam da je Daphne samo prijateljica!" Gotovo su se derali jedno na drugo sve dok ih nije prekinuo nježan glas nedužne djevojke.

"Ja idem Oscar. Čini se da vam je potreban razgovor." Pokupila je crnu torbicu iz kožnog naslonjača te je zvukom potpetica nestajala niz mali hodnik sve do ulaznih vrata. Hermiona je pratila njezinu vitku figuru koju je skrivala kraća suknja i uska košulja u kojoj su joj se grudi skupile. Plava kosa joj je bila toliko zdrava i sjajna da se moglo primjetiti kako redovno posjećuje frizerski salon.
"Moraš uvijek doći u krivom trenutku?" Sive oči je usmjerio prema njezinima, još uvijek ju držeći pribijenu uza zid. Ruke su joj drhtale u njegovima dok se pokušavala oteti iz čvrstog stiska.
"Ne znam zašto sam uopće došla. Pogotovo sada kada napokon živiš život kakav ti pristaje." Ljutito je prozborila nakupljajući slinu u ustima. Prije nego što je uspjela nastaviti, Oscar je primjetio njezinu namjeru. Svojim dlanom joj je zapečatio punašne usne šaljući jači adrenalin njezinom tijelu.

"Daphne je prijateljica, jasno? Došla je kod mene ravno iz ministarstva kako bih sklopili posao. Trebalo je biti iznenađenje, no sama si ga pokvarila Hermiona." Naglašavao je svaku riječ dok je pomicao ruku sa njezinih vrelih usana. Njoj je u glavi bilo samo jedno. Nije ju nazvao imenom od kada su se vidjeli posljednji puta prije tri puna mjeseca.

"Ne zovi me imenom. Nemaš to pravo, Malfoy." Odmahnula je glavom osjećajući kako ju čvrste ruke još jače pritišću uza hladan zid. Imala je potrebu okrenuti glavu u stranu kako bih izbjegla izravan pogled na njegove usne. Prisjetila se njegovih dodira koji su bili božanstveni one noći kada su vodili ljubav pod mjesečinom u jednoj od Agnesinih gostinjskih soba, drugi i posljednji put je bio u Hogwartsu nakon opake svađe. Prisjetila se adrenalina pomiješanog sa bijesom u trenucima kada je saznala da je otišao u potragu za pismom bez nje.

"Kako? Hermiona?" Njegov izazivački pogled je presjekao njezin zamišljeni. Polako ju je puštao od sebe te je dobila priliku da prođe pored njega sve do vrata stana.
"Gdje ćeš sada?" Glas mu je postajao nježniji dok je sa zabrinutosti gledao kako se njezino tijelo udaljava prema izlazu.

"Što dalje od tebe." Promrsila je prije nego što je nestala zatvarajući vrata za sobom.

"Ne budi glupa Hermiona." Dohvatio je jaknu prebačenu preko stolice te je izašao u hodnik hotela trčeći za njom.
"Stani." Zapovjednički joj je doviknuo sa drugog kraja. Sustigao ju je u par sekundi, no mudra vještica je nastavila koračati prema izlazu hotela.

"Gubi se Oscar i zovi plavušu natrag k sebi." Preokrenula je očima te otvorila jedno krilo staklenih vrata. Oscar je ostao stajati iza stakla gledajući kako ljubomorna djevojka korača po mokrom pločniku vani. Gurnuo je krilo vrata te izašao na zrak. Kiša je neprestano padala, dok je vjetar nosio njezine guste kovrče kose. Gledao je kako se njezina figura kreće po kolnicima te nestaje iza gustog prometa.

"Stani!" Velikom brzinom se provukao između stranaca koji su se sakrivali od kiše ispod raznobojnih kišobrana. Zgrabio je djevojku za ruku te ju okrenuo prema svojim prsima.
"Otići ćeš i lutati po nepoznatom Madridu?" Upitao je skupljenih obrva gledajući kako krupne kapljice kiše uništavaju njezine lokne.