𝐆𝐎𝐋𝐃𝐄𝐍

cinco

___

"Sranje." Promrmljao je Draco, brišući usta papirnatom maramicom. Oči su mu bile blago raširene nakon što je, pomalo šokiranim izrazom lica, motrio riječi naslovnice.
"Datum odgovara danu kada sam došla u Španjolsku, a vrijeme trenucima prije nego što sam kročila u hotel." Ljutito je prozborila Hermiona.

"Ne ovdje." Promrsio je Oscar koji je glavu okretao u smjeru ostalih stolova gdje su učenici zbunjenim izrazima lica promatrali scenu koja se odvija u velikoj dvorani.

"Ne ovdje?" Upita Hermiona cinično."Bojiš se da će Hogwarts saznati kako voliš ljubiti-" No njezine riječi bivaju prekinute onog trenutka kada joj zglob ruke obuhvati čvrsta muška šaka.

"Šuti, Granger!" Prozborio je Oscar dovoljno glasno blizu njezinog uha, dok je zajedno sa zbunjenom vješticom koračao prema ogromnim vratima. Hermiona je tek nakon nekoliko trenutaka bila svjesna što je mogla obznaniti svima. Jeza joj je prolazila čitavim tijelom kada ju je Malfoy upozorio prezimenom.

"Oscar... Oprosti. Ja-" Krenula je opravdavati svoje postupke no bilo je kasno. Ljutiti dečko je, mrseći plavu kosu sa suprotne strane njezina stajališta, bio užasnut njezinim postupcima.

"Što ti? Voliš raditi scene?" Povukao ju je za podlakticu desne ruke te joj je silovito uzmrdao čitavo tijelo. Hermiona je bila užasno uplašena nakon što joj se dahom približio tik do lica. Njegova ruka joj je zadavala nepodnošljivu bol, dok su je njegove oči promatrale najmračnijim silama.

"Imaš pravo. Nisi mi nitko u životu da mi objašnjavaš svoje gnjusne postupke!" Mlada vještica je bila na rubu suza izgovarajući bolne riječi.

"Nisam ti nitko u životu?" Oscar nije mogao vjerovati što čuje. Možda nije htio čuti izgovorene riječi, a možda se samo tješio da je krivo razumio. "Ponovi to, Hermiona." Već izražene crte lica su postale još napetije nakon što je uvidio kako nema povratnog odgovora.

"Mrzim te." Promrsila je vještica kroz zube oslobodivši se stiska njegove ruke. Potrčala je pravcem hodnika, ostavljajući iza sebe par ledenih očiju koje su razočarano pratile njezine žurne korake.

-

Hermiona nije previše razmišljala o daljnjem razvoju situacije u trenucima kada su joj vrele kapljice vode kvasile ogoljeno tijelo. Znala je da je pogriješila no isto tako je bila svjesna da za onakvu sliku nema opravdanja. Ubrzo je izašla u prostor sobe odjevajući svoju udobnu spavaćicu. Nedugo nakon što je sjela i uzela topli napitak čaja od brusnice u ruke, ispred vrata je začula teške korake.

Snažna šaka je par puta udarila od drvo vrata no Hermiona je bila previše zauzeta svojim mislima da bi odgovorila.
"Otvori. Znam da si unutra, Granger." Glas joj je bio itekako poznat. Bio je to Draco koji je očajnički htio razgovarati s njom.

"Gubi se!" Nije htjela biti gruba prema njemu, ali je svejedno posegnula za takvim činom.

"Hermiona, ulazim ukoliko ne otvoriš iste sekunde."

"Što hoćeš?" Prevrnula je očima nakon što je brzim koracima uspjela doći i otvoriti vrata.

"Što se događa?" Draco je nakrivio glavu promatrajući Hermionino zbunjeno lice.

"Ozbiljno me pitaš što se događa?" Vještica je povisila ton glasa nakon što je ostala izbezumljena njegovim glupim pitanjem.
"Nosi to dalje od mene!" Njegove ruke su pružale Dnevni prorok koji se jutros nalazio na stolu.

"Hermiona, molim te pomnije promotri fotografiju." Provukao se pored nje te je zakoračio u sobu kojom se širio miris vanilije. Novinski list je bacio na povišeni krevet i okrenuo tijelo prema Hermioni koja je u tim trenucima zatvarala vrata sobe.

"Da?" Zbunjeno je koračala prema njemu, potpuno skupljenih obrva.

"Tko je na slici, Granger?" Riječi su odzvanjale njezinom glavom. Kakvo je to pitanje? Među svoje sitne prste je uhvatila novinski papir te suženim očima stala promatrati dvije osobe. Žena je bila iza ogromne figure. Nije se moglo raspoznati što točno rade, no bilo je očito. Široka ramena dečka koji skriva plavušu su bila dobro razvijena poput Oscarovih, kosa također plava poput Oscarove. No dva sitna detalja su zapale Hermioni u oko. Auto pored njih i naočale u plavoj kosi.
Na naslovnici je bio Draco. Draco je bio s plavušom. Draco je taj koji je "ljubio" plavušu. Ogromnom brzinom je Hermiona slagala kockice u glavi.

"Prokleta bila moja pamet!" Zaurlala je u ljutnji. Papir iz njezine ruke je sljedeće sekunde letio prema plamenu u kaminu.
"Što sam to napravila." Rukama je uzela pramenove kose koje je frustrirajući čupala.

Draco je primjetio Hermionino ponašanje te ju je povukao u jedan čvrst zagrljaj u nadi da će ju barem malo zaustaviti i umiriti. Hermionino potiho plakanje se ubrzo pretvorilo u jecanje. Kvasila je bijelu košulju, upijajući miris mente. "Zašto je bio tako miran? Zašto mi nije ništa rekao? Zašto si ti šutio, Draco?" Postavljala je pitanja jedno za drugim.

"Oscar je-" Draco je morao prekinuti započetu rečenicu zbog neopisive boli koja ga je presjekla u području ruke. Slina mu je zastala negdje u grlu nakon što je bio primoran spustiti se na koljena. "Draco!" Povikala je Hermiona koja je njegove radnje pratila jednim pogledom. "Što se događa?" Pogled je spustila na njegovu ruku gdje je očajnički pokušavao prekriti slabo vidljiv tamni znamen koji je prije bio poznat kao znak smrtonoša.

"Draco, nije li to sve gotovo? Zašto se opet počinje nadzirati?" Promatrala je njegovo lice prekriveno znojem, dok su joj usta ostala suha zbog prebrzog disanja.

-

"Ne znam, Ron. Možda da potražiš pomoć od Harryja?" Prozborila je nakon što je s riđavim dečkom pored sebe zakoračila na teren kvidiča.
Pokušavala mu je dati do znanja da nije raspoložena za davanje instrukcija.

"Ne izgleda li profesor Malfoy pomalo... Grozno." Hermiona je slušala Ronove riječi ostavljajući tešku torbu na zemljano tlo.
Dah joj je zastao negdje u plućima nakon što je pogled usmjerila prema čovjeku koji više nije bio prepoznatljiv. Plava kosa mu je danas letjela na sve strane glave, oči su mu bile daleko mračnije nego inače, a vidljivi podočnjaci su dodatno naglašavali njegove oštre crte lica.

"Danas i sutra imate slobodni sat." Progovorio je Oscar, obraćajući se mnoštvu učenika. U gužvi je krajičkom oka zapazio Hermionin zabrinuti izraz lica.
Kada se gomila oko njih počela odaljavati, Hermiona je skupila hrabrosti i prišla visokoj figuri.
"Oscar." U glasu joj je nešto puklo izgovorom njegova imena.

"Profesor Malfoy." Ispravio ju je gledajući u dva sjajna kestena na njezinom licu. "Od sada imamo isključivo profesionalni odnos, gospođice Granger." Nešto ju je zaboljelo u predjelu prsa. Gledajući u njegovo osušeno lice, činilo joj se kao da gleda u vlastiti odraz.

"Oscar, molim te." Rukama je posegnula za njegovim obrazima no zaustavio ju je na vrijeme polažući svoje šake na njezine sitne.

"Weasley te čeka." Tuga u njezinim očima je bila vidljiva. Okrenula je glavu kako bi promotrila muški figuru koja ih je gledala iz daljine.

"Oprosti mi, molim te. Nisam znala da je ono Draco..."

"Granger, moje odluke nemaju veze s tim glupim novinama. To je najmanja sitnica koja me trenutno brine." Tim riječima je Oscar ostavio Hermionu na jednom terenu kvidiča gdje zapravo sve počinje. Mnoge rečenice su ostale visjeti negdje u zraku. Htjela ga je pitati što mu je pokvarilo dan i zašto tako loše izgleda, ali nije ju htio slušati. Nije shvaćala koji je problem sada pronašao ako je otvoreno rekao da je novinski članak najmanja sitnica koja ga brine. Smatrala je da što prije treba otkriti što se mota Oscaru Malfoyju po glavi.

-