___
"Želim objašnjenje." Ljutito je podignula obrve nakon što se brzim pokretom tijela okrenula prema Dracu koji je stajao na sredini njezine sobe.
"Što da ti kažem, Granger?" Odvratio je gotovo jednakim tonom.
"Što se dogodilo Oscaru? I što taj..." Zastala je na trenutak te pogled spustila na poznati znak na Dracovoj ruci. "Zašto je to ponovno na tvojoj ruci?" Nakrivila je glavu u stranu i stala promatrati figuru čovjeka pred sobom.
"Rekao sam da pitanja vezana uz-"
"Želim proklete odgovore!" Jedan glasan vrisak iz njezina grla je bio dovoljan da Dracu pokaže potištenost i nemoćnost mlade vještice. "Želim odgovore." Naposljetku je izgovorila mirnim tonom glasa smirujući i svoje disanje.
"Smatram da ja nisam taj koji ih treba otkriti, Granger." Teško je progutao nakupljeni slinu i odvratio pogled na ogroman prozor hogwartskog dvorca. Kapljice kiše su oprale prašinu sa njih tako da je bilo moguće jasno vidjeti crnu siluetu koja prilazi ulazu.
"To je on." Prozbori Hermiona promatrajući zalutali pogled plavokosog dečka. Oboma je fokus bio na Oscaru koji je dolazio s nepoznatog mjesta.
-
"Hermiona, nemoj." Draco velikom brzinom uhvati lakat vještice koja se žurnim koracima kretala hodnicima.
"Draco?" Oštar glas koji proizlazi sa suprotne strane ih uzdrma na mjestu. "Granger?" Dva kestena se susretnu sa sivom olujom. Bio je to moment u kojem nastaje nešto novo, nešto potpuno drugačije i pogrešno. Jer od trenutka u kojem je vidjela njegovo izmoreno i blijedo lice, Hermiona je jako dobro znala što je u pitanju.
Nije ovo prvi puta da se susreće sa čovjekom u tamnome, s licem koje tjera strah u kosti...
"Ti..." Zastala je ne znajući kako postupiti prema opasnosti.
No ne skidajući pogled s njega, shvatila je da čovjek pred njom ne može biti nasilnik, ne može ubijati ljude. Njezin Oscar nije takav.
Stoga mu je već iduće sekunde skočila u zagrljaj. Ruke je stiskala oko njegova tijela kao da se pribojava kako bi mogao nestati svakoga trenutka.
"Ti nisi smrtonoša." Jecajući u tkaninu njegove odjeće je uvjeravala samu sebe u nešto što, nažalost, nije bilo istinito.
"Razgovarali ste?" Oscar ljutito prozbori obraćajući se bratu nasuprot.
"Nije toliko glupa da ne može zbrojiti dva i dva." Odvrati Draco.
"Hermiona." Po prvi put, nakon dugo vremena, napokon je njezino ime sišlo s njegovih usana. Pomaknuo je njezino uplakano lice svojim čvrstim dlanovima te ju natjerao da ga pogleda u oči.
"Moraš otići. Hogwarts više nije sigurno mjesto za tebe." Odmahnula je glavom ne vjerujući što joj govori.
"Idemo onda. Idemo zajedno, Oscar." Prihvatila je njegove ruke u svoje, dok je on dlanove držao prislonjene uz njezine obraze.
"Znaš da je to nemoguće. Jedan sam od njih, Granger."
"Prestani govoriti to!" Snažno je udarila rukom od njegova prsa. "Ti nisi ubojica, nisi nasilnik niti išta slično." Nastavila je pomalo otužnim glasom, dok joj je na pameti bila pomisao kako uništava mjesto na kojem je odrastala zajedno s prijateljima.
"Obećao si!" Očajno je progovorila nadajući se kako će krik koji se oteo iz njezina grla pronaći put Oscarove suosjećajnosti koju posjeduje.
Nakon što je mlada vještica uvidjela kako dečko plave kose stoji na mjestu znala je da ne može protiv njegove riječi. Ruke je pustila pored svog krhkog i naizgled lomljivog tijela te se počela odmicati unatrag, pogleda usmjerenog prema njegovu licu.
Suznih očiju je otrčala u smjeru sobe u kojoj ju je dočekao onaj topli zrak koji ju je iznova podsjećao na njega. Učinilo joj se da je njegov miris još uvijek prisutan u zraku no nije bila svjesna da se njezina psiha samo poigrava njome. U ruke je primila stari drveni kovčega koji je bio zabačen negdje ispod kreveta. Nakon što je puhnuvši skinula prašinu s njega, nastavila je užurbano slagati komad po komad odjeće.
Nije bilo lako pomiriti se s činjenicom da će za samo par minuta otići iz mjesta koje je smatrala domom. Trpjeti tvrdoglavost i svojevoljnost od strane Oscara se činilo nezamislivo.
Zato je odlučila napustiti ga.
Iako je odluka donešena možda previše rano, Hermiona je bila sigurna da je teško pobijediti zlo.
Povukla je kotače kovčega te je slabašnim rukama prihvatila ručku. Potpetice su odzvanjale praznim hodnikom, dok joj je u glavi bila pomisao na to da ne zna gdje odlazi.
"Granger."
Glas sa suprotne strane ju je vratio iz iluzije u kojoj se nalazila zadnjih desetak minuta. Draco je stajao pored svog crnog kovčega. Odjeven u svoje poznato odjelo, približio se djevojci koja ga je promatrala u nevjerici.
"Ne." Zastala je.
"Ne možeš ga ostaviti. Ne možeš to napraviti." Ruka joj se stopila s ustima koje je pokušavala stisnuti kako ne bih proizvela kakav zvuk jecajući.
"Hermiona, on je odabrao stranu. Odabrao je put na kojemu nismo ti i ja." Draco se svim snagama potrudio utješiti utučenu Hermionu koja mu se ubrzo privukla u jedan čvrst i iskren zagrljaj.
"Zar ćemo stvarno samo tako otići poput najvećih kukavica?" Mrmljala mu je u prsa no bilo je dovoljno glasno da samo on čuje.
"Odabrali smo ispravno. Stali smo na stranu dobra." Progovorio je sigurnim tonom glasa gladeći njezinu glatku i svilenkastu kosu.
Nakon što su još koju minutu ostali u tišini hraneći se njome, Draco i Hermiona su sigurnim koracima krenuli prema izlazu velikih zidina. Ruku pod ruku, korak uz korak su prelazili preko strmih staza ogromnog dvorišta, pa sve do šarenih livada raznolikog cvijeća.
Nisu ni slutili kako ih jedno blijedo lice i mračan pogled promatra s jednog od mnogobrojnih prozora Hogwartsa. Bio je to novi početak za njih troje, ne samo za Oscara koji je pod pritiskom okoline i straha koji ga je obuzeo, prešao na stranu zla.
_
YOU ARE READING
𝐆𝐎𝐋𝐃𝐄𝐍
Fanfiction"Umrijet ćeš za mene?" Upitala je pogleda usmjerenog prema sivim očima. "Ponovno." Potvrdno je odgovorio, ravnodušno gledajući djevojku rumenih obraza i guste kovrčave kose.
