𝐆𝐎𝐋𝐃𝐄𝐍

cuatro

___

Proljetni miris se širio sobom u trenutku kada je Hermiona otvorila teške kapke. Sunčane zrake koje su dolazile od strane prozora su natjerale vješticu da se okrene na drugu stranu gdje ju je dočekao par snenih, sivih očiju.

"Još uvijek si ovdje?" Hermiona nije razmišljala prije nego što je progovorila. Nije bila svjesna toga da je dečko pored nje ostao ležati budan cijelu noć nakon što ju je presvukao u suhu i topliju odjeću. Nije ni slutila da je izrekla rečenicu koja će biti okidač Oscarevim mislima.
Cijelu noć je kalkulirao i razmišljao o budućnosti gledajući predivno lice mlade vještice pored sebe.
Hermiona ga je navela na čudne i nezamislive stvari nakon što mu je priznala kako se boji budućnosti. Bio je užasnut rečenicom na trenutak jer mu se činilo kao da mu želi direktno dati do znanja da ga želi van života.

"Imaš pravo. Ne znam ni sam zašto sam još uvijek ovdje." Progovorio je lijeno se ustavši sa bračnog kreveta. Hermiona je pogledom pratila njegova gola prsa koja bi se svaki puta odizala kada postane jako nervozan. Prilazio je drvenoj stolici preko koje je prebacio tanki materijal bijele košulje koja se osušila preko noći.

"Oscar." Dozvala ga je imenom što je natjeralo mladog dečka da se okrene prije nego što obuče tkaninu natrag na sebe.

Dugo su promatrali jedno drugo, čak i kada se Hermiona približila bojažljivim koracima.
"Za tebe profesor Malfoy." Gledao je kako joj se kapci zaklapaju i pogled pada na tlo koje ih dijeli. Bio je ponosan na sebe jer je napokon odbrusio mudrici. Boljelo ga je jednako kao i nju, no morao joj je pokazati kako je to kada osjetiš pravu bol na duši.

"Gdje mogu uzeti upisnicu?" Ubrzo mu je i onaj maleni osmijeh u kutu usne nestao. Par puta je trepnuo kako bih došao k sebi. Hermiona je ispred njega stajala prekriženih ruku na prsima pokazujući redove bijelih zubiju.

"Jučer je bio dan za upisivanje. Nemojte zakasniti sljedeće godine." Rečenicama joj je jasno dao do znanja da će čekati do sljedeće godine. Iako je htio da bude pored njega prije samo par dana, sada mu se činilo kao da će samo pogoršati stvari ako joj to dopusti.

Bijelu košulju je krenuo oblačiti no kada ju je pokušao zakopčati zaustavila ga je sitna ruka koja je bila položena na njegovim prsima.
Hermiona je usne skupila u ravnu liniju, oči stisnula do bolne točke te skupila već nakrivljene obrve. U trenutku je poželjela vrištati, stoga se već sljedeće sekunde zabila u Oscarova prsa.
Oscar je jednom rukom dotaknuo njezina leđa, dok je drugom pridržavao stolac iza njih. Vanilija se uvukla u njegove nosnice istog trenutka nakon što su se kovrče zalijepile na njegova prsa.

"Dosta mi je ove igre." Rekao je Oscar nakon što je u šaku primio gustu kosu u pokušaju da joj odmakne glavu.

"Ubit ću te ako mi pokvariš kovrče." Promrmljala je jedva čujno, ne obazirući se na njegove riječi.

"Sliniš mi po prsima Hermiona!"

"Ne diraj mi kovrče!"

"Onda se odmakni od mene."

"Što ako ne želim?" Napokon ga je poslušala i odmaknula glavu s prsa, no tijela su im i dalje ostala priljubljena. Dijelio ih je samo materijal Hermionine tanke majice.
"Hoćeš." Samouvjereno joj je odbrusio gledajući ravno u dva kestena. "Znaš zašto hoćeš? Zato što si kukavica koja ne može prihvatiti nove stvari. Bježiš od stvarnosti Hermiona! Ne dopuštaš si da iskusiš nešto novo i napokon okreneš tu novu stranicu."

"Neću te pustiti, ne želim te pustiti!" Nije ni primjetila kako joj sitna šaka udara čvrsta i razvijena prsa. "Jednostavno se bojim! Bojim se osuđivanja, bojim se laži koje će neprestano kružiti, bojim se lažnih obećanja i stalnih iskušenja! Bojim se, Oscar." Glas joj je drhtao dok mu je priopćavala riječi kojih se i sama plašila. Osjećala je veliku bol jednako kao i olakšanje oko srca.