[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Večere u mafijaškoj obitelji nisu bile klasične.
Kada netko spomene večera pomisli se na obiteljsko okupljanje za obrokom. Uz doručak bio je to obrok za kojim bi se okupilo najviše ukućana. Zbijale bi se šale i prepričavale zgode iz proteklog dana.
Razlika od normalne večere bila je prvenstveno u broju okupljenih. Veliki broj ljudi živio je i radio na našim imanjima. Za vrijeme dok sam živjela s ocem na večerama nas je znalo biti i preko 20ak, a u ovo kratko vrijeme ovdje uočila sam kako Matteo barata s puno više odanih ljudi.
Na mafijaškim večerama pričalo bi se o proteklom danu, no uvijek u sjeni borbe, treninga i obavljenog posla. Odani vojnici podnosili bi izvještaje svojem vođi, ali istovremeno obavještavajući i ostale ukućane.
Otac je znao koliko nisam voljela prisustvovati takvim večerama pa smo pronašli kompromis da će tri od sedam večeri u tjednu bili bez priče o poslu. U većini takvih večera uspjela sam se zbližiti i steći povjerenje očevih ljudi. Razumjela sam koliko je bilo bitna da svatko bude pravovremeno informiran o mogućim prijetnjama, no isto tako nije bilo potrebno svakodnevno ponositi izvještaje pred svima. Žarko me zanimalo kakve večere se događaju u obitelji Amato.
Dok sam skupljala kosu u blago neurednu punđu bacila sam još jedan pogled na odabir odjeće. U mojoj obitelji na večere se nije dolazilo u trenirkama i pidžami pa sam mogla pretpostaviti da niti kod Mattea nije bio drugačije.
Ipak nisam bila sigurna pa sam obukla laganu bijelu satensku haljinicu, veoma sličnu crnoj koju sam nosila na letu. Na noge sam obula udobne bijele tenisice i tako pojednostavila dojam. Na trenutak sam se premišljala trebam li obuti ipak nešto elegantnije, no na posljetku sam odustala od potpetica.
Iako mi Matteo nije rekao kada je večera, pretpostavila sam kako već kasnim jer sam se poprilično zapričala na telefon s ocem po dolasku u sobu. Prvih 15ak minuta protratila sam uvjeravajući ga kako je sve dobro i kako su mi pružili toplu dobrodošlicu.
Pošteno sam se namučila da pronađem blagovaonicu, a onog trena kada sam nogom kročila u nju svi razgovori su se stišali. Nije mi se svidjela tolika pozornost odjednom. Mogla sam osjetiti svaki pogled na sebi dok sam polako izlazila iz sjene pred njih.
Jednim pogledom na stol gotovo sam zastala. Poželjela sam se okrenuti i vratiti u sobu. Lice mi se žarko zacrvenilo od neugode.
Više od 30ak muškaraca sjedilo je i čekalo da krenu jesti. Nisam morala biti genije da shvatim da su čekali mene jer su sva mjesta osim jednog bila popunjena.
Ono što mi se još manje sviđalo je što je jedino slobodno mjesto bili s Matteove lijeve strane, mjesto rezervirano za prvu damu. S desne strane sjedio mu je Nardo i toplo mi se smiješio dok je ostatak prisutnih muškaraca ili kimnuo glavom ili ostao neutralno. Nitko od njih nije zadržavao dugi kontakt očima kao da su se bojali Matteove reakcije kada bi to učinili. Nervozno sam progutala knedlu u grlu.
