[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Sljedećeg jutra sve je prošlo po planu. Nakon pola sata vožnje i dojave kako nitko ne prati kolonu sva 4 automobila skrenula su na drugačijim križanjima. Preostala tri različitim putovima vratit će se na imanje dok mi krećemo na višesatno putovanje prema Toskani. Bilo je iznimno rano kada smo krenuli, nešto malo prije 4 sata. S toga sam veći dio puta prespavala.
Kada me Matteo probudio nalazili smo se na sat vremena vožnje od našeg odredišta. Miris kave i peciva brzo me razbudio i zahvalno sam uzela hranu od Mattea. On je pojeo puno brže i odmah se uključio u promet ne želeći riskirati da nas netko uoči.
Dok smo se spuštali s autoputa na cestu koja će nas odvesti do San Gimignana uspjela sam saznati nešto više od toj kući. Bila sam i ranije upućena u neke dijelove Matteove prošlosti. Znala sam kako su mu roditelji umrli kada je bio tinejdžer i da je s njima živio na Siciliji. Kada je počeo uspostavljati svoju mafiju preselio se u Napoli jer je bio bolje strategijski pozicioniran. Ostatak što sam znala bila su neka nagađanja, no ništa nikada nije bilo potvrđeno od strane Mattea. Veoma je samozatajan i nije davao puno informacija u javnost.
''Ova vikendica gdje idemo pripadala je mojim roditeljima isto. Često bismo znali vikendima brodom otići do najbliže kopnene luke i onda ostatak puta prijeći autom. Znali bismo si nekada i produžiti vikend jer se nikome nije vraćalo na Siciliju. No usprkos tome uvijek su inzistirali da ta kuća ostane samo kuća za odmor.'' Pričao je s nekom radošću na licu. Svaki puta kada bi spomenuo roditelje neka iskra pojavila bi se u njegovim očima. Zasigurno ih je mnogo volio.
Nisam znala na koji način su umrli no ako jednog dana bude spreman zasigurno će mi povjeriti i tu informaciju. Za sada nije bilo potrebe kvariti raspoloženje tužnim pričama.
Veliko blindirano vozilo nije se ni malo uklapalo u uske uličice kojima smo prolazili. Uskoro su kućice postajale sve rjeđe i izbili smo na put između dva vinograda. Na samom kraju tog puta nalazila se prekrasna malena kućica. Radilo se o prizemnici. Odisala je toplinom izvana, a zasigurno je bila jednako ugodna i iznutra.
Kada smo se parkirani sa strane, Matteo se požurio kako bi mi otvorio vrata. Ti mali znaci pažnje isticali su ga od mojih prijašnjih veza. Tek sada primjećujem koliko takve sitnice doprinose. Isprepleo je naše prste i poveo me prema ulazu. Prije nego li smo kročili na betonski prilaz ispred nas se pojavio naoružan muškarac. Matteo i on kimnuli su jedan drugom.
''Don Matteo. Lady Katrin.'' Pozdravio nas je s poštovanjem. Izgleda da sam smetnula s uma kako ćemo cijelo vrijeme dok smo ovdje biti čuvani od mogućih Kianovih spletki.
''Renato. Drago mi te ponovno vidjeti.'' Pozdravio ga je Matteo, a ja sam se samo nasmiješila. Nisam znala što bih uopće rekla pa sam samo odlučila šutjeti.
''Nama je drago što ste nam ukazali povjerenje ponovno. Praćeni ste još od silaska s autoputa i nije zabilježena niti jedna sumnjiva situacija. Uživajte u boravku.'' Obraćao mu se Renato. Na posljetku se okrenuo prema meni. ''Uvjeravam vas kako nećete ni primijetiti da smo moj tim i ja ovdje.'' Rekao je prije nego li nam je još jednom kimnuo glavom i izgubio se negdje iza kuće.
