[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! Questa immagine non segue le nostre linee guida sui contenuti. Per continuare la pubblicazione, provare a rimuoverlo o caricare un altro.
Iz salona zaputila sam se ravno u kuhinju po čašu vode. Iako nisam puno govorila grlo mi se brzo sasušio. Ovo je bilo najviše što sam u komadu rekla od kako sam se vratila kući. Srce mi je i dalje ubrzano lupalo, gotovo se moglo čuti van. Pokušala sam smiriti disanje. Udahni četiri sekunde, zadrži dah, izdahni na usta, zadrži dah. No ovoga puta to nije pomagalo, napadaj panike postajao je sve gori i poželjela sam da mogu vrištati od očaja. U jednom trenutku gotovo da sam požalila što nisam sebe spasila toga dana.
''Samo nam odgovori na to pitanje i sva ova bol će prestati.'' Govorio je Albanac po imenu Kian. Da nisam u trenutnoj situaciji Kian i ja zasigurno bismo završili u krevetu. Bio je nešto viši od mene, široka tetovirana ramena davali su mu na masi i činili ga opasnim. Kosu je imao obrijanu, a bradu je lagano puštao. Kraj lijevog oka, malo iznad sljepoočnice imao je tetovažu crnog orla. U proteklih pet dana u više navrata pokušao je koketirati sa mnom i tako potencijalno izvući informacije. Ipak Kian nije uspio u svojim naumima te me iz bijesa na kraju privezao na elektrošoker.
''Gdje je sjedište vaše mafije Katrin? Gdje držite oružje i drogu?'' prosiktao je kroz zube približivši mi se toliko da su nam se usne dodirivale. Lijevu ruku upleo je u moju sobu i prisilio naše usne da se spoje. Njegove su bile izuzetno meke, čista suprotnost mojim oštrim usnama koje su bile pune rana i puknuća od bezbrojnih šamara koje sam primila posljednjih dana. Jezikom je nasilno ušao u moju usnu šupljinu. Njegova slina bila je gotovo ugodan okus s obzirom na mentalni okus krvi koji mi je u ustima od konstantnih batina.
''Sve ovo može biti tvoje, možeš biti moja kraljica samo ako odgovoriš na to jednostavno pitanje.'' Rekao je odmaknuvši se od mene. Oblizao je svoje usnice, palcem gladeći moje. Bilo je i više nego očito da bi rado nastavio započeto, no posao je na prvom mjestu, a on je nasljednih Albanske mafije. U poslu nema mjesta osjećajima.
Kada je Kian shvatio da i dalje ne želim govoriti spustio se pred mene i okrenuo kotačić. Tijelom mi je odmah prošao val boli izazvan 20000 volti koje su prolazile žicama povezanima oko mojih gležnjeva. Vrisak je napustio moje usne i tijelo mi se ne kontrolirano počelo tresti. Ovo je bio peti put u nekoliko sati da su me htjeli slomiti velikom voltažom, no kao ni prethodnih četiri, ni ovaj peti im neće poći za rukom.
Nakon 5 sekundi Kian je vratio kotačić na neutralno. Suze i znoj kapali su s mojeg lica i padale na ogoljeli trbuh.
''Imao je Emilijo pravo, tvrd si ti orah. No znaj da sam ja do sada i tvrđe razbio pa koliko god dugo trajalo.'' Rekao je i izišao iz tamnice, gaseći reflektore za sobom ostavljajući me u potpunom mraku.
Emilijo, izdajica, krtica, špijun. Bio je ne brojeno puta u našoj kući i sama sreća je bila što nikada nije dospio do glavnih dokumenata. Adile nije zanimalo gdje moj otac živi, znali su to puno prije, no imanje na kojem se on nalazi dobro je čuvano i gotovo da nije moguće probiti u njega. Stoga su krenuli okolnim putem. Provaliti u skladišta i izazvati turbulencije tako da se osiguranje na imanju smanji i samim time njima pruži priliku za napad.
