[18+] Podigla sam se s klupe i tako udaljenost između nas učinila gotovo nepostojećom. Tijelom mi je prošao uzbuđujući drhtaj i mišići duboko u trbuhu su mi se stegli. Nisam si mogla pomoći a da ne stavim dlanove na njegova prsa.
Srce mi se jače uzl...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Narednih pet dana ni traga ni glasa o Kianu. Svakodnevno bi Lorenzo i Nardo odlazili ispitivati Laru o tome koji su njegovi planovi, no ona je samo ponavljala kako ništa ne zna i kako joj je neizmjerno žao zbog svega.
Matteo je podigao obranu imanja na najviši nivo. Gotovo da nije bilo kutka u kojemu ne bi mogla uočiti stražara. Čak je pozvao Renata i njegove ljude kojih je ovog puta bilo uvelike više nego kada su nas čuvali u Toskani. Ipak uz svu ovu zaštitu imala sam osjećaj kao da će Kian naći i najmanju rupu u sistemu kako bi me se dočepao.
Vijesti koje smo primili sinoć ipak su nas sve malo umirile. U kasnim noćnim satima Adili su probili u lažno skladište i upali u zasjedu. Više desetaka ih je ubijeno, neki su ostali kao zatočenici. Adili su bili slabi, no njihova vojska još slabija. Nekolicina vojnika odmah je rekla sve što zna samo kako bi im se poštedio život. Tako smo uspjeli saznati da ih na njihovom imanju ima još pedesetak i da se tamo nalazi i Kianov otac koji je ponovno preuzeo vodstvo od kada je njegov sin bez traga nestao.
Noćas kreće druga faza napada u kojoj će se izviđači približiti imanju i razoružati vanjsku obranu. Tijekom proteklih dana uspjeli su locirati sve nagazne mine postavljene oko imanja kao i ostale vrste zamki. Zatočeni vojnici uvelike su im i u tome pomogli jer su im rekli i sve ostale zaštitne mehanizme. Sve napreduje po planu i to je bilo olakšavajuće za čuti.
Usprkos svemu Matteo i ja odlučili smo ne reći ocu za Kiana i situaciju s Larom. Poznavala sam ga predobro da ne bih znala kako bi inzistirao da se vratim na imanje ili sakrijem negdje drugdje. No s time bi samo još više riskirala svoj život. Kian nam je blizu, nekoliko visoko frekventnih radara uočilo je čudne kretnje u šumi nekoliko kilometara od imanja. Kretanja nisu bila životinjska, a nitko se tamo ne usuđuje hodati zbog opasnosti od napadi divljači. To je mogao biti samo Kian jer ne poznaje dobro teren i samo mu je osveta na pameti. S toga bilo kakav izlazak s imanja predstavlja direktnu prijetnju meni.
Matteo je bilo iznimno nervozan i razdražljiv proteklih dana. Stavljao je dodatan pritisak na samog sebe zbog svega ovoga i većinu dana provodio bi u uredu. Viđali bismo se ujutro i tek na večeri. Pružala sam mu puno razumijevanja jer sam znala koliko se nervira oko svega. Svaku noć bi se ispričavao što je opet proveo dan u uredu i pokušavao nadomjestiti propušteno vrijeme. Svaku noć bi mu govorila kako je uredu i kako ćemo vrijeme lako nadomjestiti kada se sve ovo završi.
Usnuli bi zapetljani jedno o drugo. Bili smo si uzajamna podrška bez suvišnih riječi. Tek sada sam shvatila da zaista jedno na drugu djelujemo smirujuće.
Zakopčala sam crnu čizmu i još jednom se pogledala u ogledalo. Siva svilena haljinica dolazila mi je do sredine bedara spuštajući se od struka u naborima. Kosu sam pokupila u neurednu punđu i malo više se potrudila oko šminke. Trzavice s Kianom mogu potrajati još danima, a Matteu je nužno bio potreban predah.
Većina ostatka ukućana iskoristila je lijepi jesenji dan kako bi trenirali na svježem zraku. Jedino je Matteo ponovno ostao zatvoren u svojem uredu.
