"Izgledaš odlično. Čekaj da ti nanesem malo rumenila, nekako si mi blijeda. Jesi li dobro?"
"Alma, nisam dobro. Nisam ja navikla ovako se oblačiti. I nemoj me muljati s tim rumenilom, mislim da će kuhano vino napraviti svoje. A trebat ću barem litru ili dvije da preživim ovo sve."
"Ja tebe uopće ne kužim. Ti nemaš ogledalo ili što? Izgledaš kao neki top model ženo, ne znam zašto se skrivaš iza te svoje čudne odjeće. Pokaži što imaš."
Ona mora da je negdje lupila glavom. Imam ogledalo i znam kako izgledam. Daleko sam od top modela.
"Znaš ti što, hajde pričekaj ovdje, odmah se vraćam."
Ostavi me samu što joj nije najpametnija ideja. Blizu sam da dam petama vjetra. Ono što me još drži ovdje su djeca i obećanje dato Igoru. Dao mi je slobodne dane za ovo, ako se ne pojavim na pozornici prilično sam sigurna da riskiram otkaz.
"Drmni ovo pa idemo." Alma se vraća s čašom tamne tekućine i gura je u moje ruke. Prihvatim čašu, pomirišem sadržaj i shvatim kako se radi o nečemu žestokom.
"Jesi li ti normalna? Hoćeš da padnem prije nego sam ustala?"
Nisam navikla na alkohol. Popijem tu i tamo čašu vina, ali vrlo brzo me opiju i male količine. Istina, tada sam vesela i opuštena, ali nisam sigurna kako bi na mene djelovalo ovo što mi je Alma donijela.
"Ma nećeš, hajde, to je samo malo jegerčića, tek toliko da razbije tremu."
Ne znam zašto mi ova cura ulijeva povjerenje, ali poslušam je, nagnem čašu i iskapim čitavi sadržaj. Malo me zapeče grlo, ali ne čini se loše. Ako ništa drugo odmah mi je malo toplije.
"Idemo onda sad. Spremna?" Alma me upita veselo.
Možda sam spremna za još jednu čašu ovoga, ali za izlazak odavde baš i nisam.
Ne čekajući odgovor Alma me povuče za ruku i izvede pred dečke. Svi do jednoga zaustave trenutne radnje i ovaj put poklone mi zadivljene poglede."Opa djedice, imaš li kakav poklončić za mene?" Elvir mi prilazi, ruku ovije oko mojih ramena i u svom je stilu, što na umu to na drumu. Ništa što kaže ne možeš mu zamjeriti jer nikad nije zlonamjeran.
"Možda, ako budeš dobar." Namignem mu i sama sebi se čudim koliko sam opuštena. Ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se. Stoga mislim kako mi je najbolje opustiti se i uživati u njihovom društvu i pjesmi.
U dobrom raspoloženju i pomoći mojih novih prijatelja opustim se sve do trenutka dok ne počnu pristizati prvi gosti. Panika i nervoza opet se uvuku u mene, a Alma to odmah primijeti i u ruku mi uvali novu dozu tekućine koju popijem bez razmišljanja.
"Znaš ono kako često vidimo u filmovima, kažu zamišljaj ih sve gole i bit ćeš opuštenija. Pokušaj, što te košta." Pokušava me opustiti savjetom.
"Neka, hvala ali ne bi. Radije ti meni donesi još ovoga." Pokažem na praznu čašu na što Alma samo odmahne glavom.
"A ne, malo ćeš napraviti pauzu. Ionako uskoro počinjemo."
Na ulazu u salu ugledam svoju Baricu koja mi oduševljeno maše i prilazi mi s ohrabrujućim osmijehom na licu.
"Vidi ti moje male Luce. Eto ponosna sam na tebe sunce moje. Podigni atmosferu da ovi moji kukovi sutra ne budu u funkciji."
Još poneka od cura i žena iz moje bliže radne okoline priđu s namjerom da mi daju podršku i to mi puno znači.
Ne želim gledati prema sali jer ako mi se pogled susretne sa samo jednim optužujućim, pokvarit će sve.
YOU ARE READING
Božićna bajka ✓
Short StoryLucija živi dosadan život i čini se kako je nemoćna da to promjeni. Nije da se posebno i trudi. Sve do jedne božićne zabave i večere koja joj život promjeni iz korjena.