Božićna bajka ✓

🎄🎄🎄🎄

Budim se s glavoboljom i....ovo nije moj krevet? Gdje sam?? Trepćem nekoliko puta i, da mi u glavi ne pulsira toliko, mislila bih da još spavam i sanjam.

Promotrim sobu koja mi izgleda kao dječja. Roza zidovi, a takva je i posteljina. Ormar i radni stol su bijeli.

Odmaknem sa sebe topli pokrivač i, kad shvatim da sam samo u grudnjaku i gaćicama, vratim ga natrag preko glave.

Zaklopim oči i vraćam film unatrag. Aukcija. Dvadeset tisuća kuna. Igor. Zatim jeger, jeger, jeger....još puno jegera. Sala se prilično raščistila i ostali su oni najuporniji i najotporniji.
Igor je otišao ubrzo nakon aukcije.

Kako sam onda dovraga završila ovdje u Barbie sobi? Gdje sam uopće?

Pokušavam ustati, iako najradije ne bih. Prilazim prozoru, razmičem roza dekore i prvo što pomislim kako je ovo previše roza boje za započeti dan.

Pogled na ulicu ne odaje mi baš ništa. Još uvijek nemam pojma gdje se nalazim. Ali zato Google sigurno zna jer ako nešto ne znaš, pitaj njega. To je pod pretpostavkom da ga imaš na što pitati. Kao pomahnitala tražim svoje stvari po sobi. Na naslonu stolca je prebačena crvena haljinica i moj kaput, a na stolu mi je torbica iz koje izvadim mobitel. Pokušaj uključivanja ne uspije jer naravno da je prazan. Sve bolje za boljim.

U nedostatku svoje pristojne odjeće, navlačim haljinicu, ali i kaput. Polako izlazim iz sobe. Već pri pogledu kroz prozor shvatila sam da se nalazim na katu. Spustim se stepenicama i pronađem dnevnu sobu, a na kauču polugolog i polupokrivenog Renata.

Priđem mu, pokrijem dijelove tijela zbog kojih će vjerojatno samo meni biti neugodno kada ga probudim i prodrmam tako da sam sigurna kako ću ga uspjeti probuditi od prve.

Renato ispusti zvukove negodovanja prije nego otvori svoje lijepe, smeđe oči. Duža kosa sva mu se zapetljala i prekriva pola lica.

"Hej, gdje smo mi to?" Pitam ga iako nisam sigurna zna li uopće odgovor na moje pitanje.

"Kod Alme." Promrmlja, zatvori oči i nastavi spavati.

"Gdje je ona? Zašto smo uopće ovdje?"

"Ajme, Luce. Daj lezi i spavaj još."
Odgovara iznervirano i okreće mi leđa otkrivajući stražnjicu u crvenim boksericama.

"Kakva galama ovdje? Što si već ustala?"
Stepenicama se spušta Alma odmorna i nasmijana. Nas dvije kao da uopće nismo iz iste priče.

"Oprosti, nije baš da sam navikla buditi se po tuđim kućama. Nemam pojma gdje sam ni kako sam dospjela ovdje."

"Ajde, samo bez stresa. Sad će Alma skuhati kavicu i sve ti lijepo objasniti."

"Dobro, imaš li barem moju normalnu odjeću da se presvučem?"

"Draga, tvoja odjeća je sve, samo ne normalna. Oblačiš se kao da ti je sto godina i nije ni čudo što si još sama. Skrivaš ovo božanstveno tijelo kao da će se istrošiti ako ga netko pogleda."

"Daj Alma, ne pretjeruj već skuhaj tu kavu i da čujem što se to sinoć dogodilo. Fali mi jedan dio."

"Koliko si popila, nije ni čudo. Dobro je da je samo dio."

Alma krene prema kuhinji, a ja je pratim u stopu. Kuhinja je, kao uostalom i cijela kuća, ogromna i lijepo uređena. Ne znam zanimaju li me prvo događaji od sinoć ili lokacija kuće u kojoj se nalazim.

"Nisam znala da si takva partijanerica. Inače, ples na stolu bio ti je za deset."

Sjedam na barski stolac pored šanka dok zbunjeno gledam u Almu. "Ples na stolu?"