Božićna bajka ✓

🎄🎄🎄🎄🎄

Laganim koracima ulazim u restoran dok mi prilazi mlada djevojka obučena u usku, crnu suknji i bijelu košulju. 

"Dobra večer. Izvolite?"

Ljubazno mi se nasmije što neznatno smanji moju nervozu. Nakon što se predstavim, čini mi se kako se trudi biti još ljubaznija. Povede me do stola za kojim još uvijek ne znam tko me očekuje. Nije fer od Igora što me izigrao, ali plaćeno je za večeru sa mnom i ja moram izvršiti svoju dužnost. Nije da će me netko mrdati, kako me Alma jučer utješila.

Nakon što se djevojka zaustavi kod stola i kad vidim tko me očekuje, pomislim kako to s mrdanjem uopće ne bi bila loša ideja.

"Dobra večer. Drago mi je da Vas vidim, izgledate predivno." Ustaje od stola i poljubi mi nadlanicu ruke.

"Vrijeme je da i službeno upoznam najljepši glas koji sam u životu čuo. Ja sam David Simon."

Još uvijek zadržava moju ruku u svojoj, a ja ne mogu progovoriti. Gledam u njega kao u nekakvo božanstvo koje je poslano s neba samo da mi pomuti razum.

Tamna, uredno počešljana kosa i bradica gotovo neprimjetna, ali opet dovoljno vidljiva, pristaje mu savršeno. Zelene oči i pune usne koje se smješkaju i otkrivaju bijele, ravne zube djeluju toliko nestvarno. Ljudi moji, ja ljepše muško biće u životu nisam vidjela.

Tamno odijelo spaja mu se savršeno sa skladnim tijelom, zelena košulja iste je nijanse kao moja haljina. Slučajno ili namjerno?

Uspijem nekako izgovoriti svoje ime, nakon čega mi David izvuče stolac i ponudi da sjednem.

Nadalje sve mi je u magli. Dok on naručuje hranu i vino, ja sam hipnotizirana njegovom pojavom. Vjerojatno djelujem totalno mutavo dok on već sigurno žali zašto je upravo mene izabrao za izlazak večeras.

Prekorim samu sebe u mislima. Ovdje si večeras s jednim od najpoželjnijih muškaraca u državi i daleko izvan nje, iskoristi to na najbolji mogući način i budi normalna. Sutra on neće znati ni tko si, a ti ćeš još neko vrijeme imati o kome maštati, nakon čega će pasti u zaborav.

Da, kao da je to moguće. Takav muškarac je izvanserijsko izdanje i sigurno ga je nemoguće zaboraviti.

Oduševljena Davidom ne mogu se načuditi koliko je to u stvari normalan i jednostavan muškarac. Odmah je jasno dao do znanja da ovdje nismo šef i zaposlenica, već dvoje ljudi koje se došlo fino najesti i provesti večer u ugodnom društvu. Uspio je otkloniti svu moju nervozu i učiniti opuštenu, sasvim ugodnu atmosferu.

Pričao mi je o sebi, ali zanimalo ga je i sve o meni. Saznala sam kako im je otac stvorio sve što imaju, ali uvijek ih je učio skromnosti. Red, rad i disciplina nešto je čega se od malena morao pridržavati, ali sloga i velika ljubav uvijek je prisutna u njihovoj obitelji. Osim brata, ima još i mlađu sestru koja nije u obiteljskom poslu. Udana je i preselila na drugi kontinent.

Vrijeme u Davidovim društvu je teklo prebrzo. Nakon deserta uznemirila sam se jer pogled na sat nije mi govorio kako je moja situacija povoljna. Društvo je više nego ugodno, ali svjesna sam da se ovoj bajkovitoj večeri bliži kraj. Također, ujutro moram na posao, što mi ipak zadaje manji problem. Imam osjećaj da bih uz Davida mogla satima ostati budna i ne osjećati umor.

"Lucija, zaista mi je drago da sam te upoznao. Ovu ću večer pamtiti kao nešto najljepše što mi se u životu dogodilo."

Ni ne znam u kojem smo trenutku prešli na 'ti'.

"Ti ćeš pamtiti? Što bih ja onda trebala reći? Osjećam se kao u bajci."

Ustajemo od stola i David me vodi prema izlazu već gotovo praznog restorana. Iznad ulaznih vrata postavljena je imela i David podigne pogled osmjehujući se. Ruku bih mogla staviti u vatru kako nije bila ovdje kad sam dolazila.