30. Don't talk to me like that.

1.2K 45 0
                                    

/Justin's P.O.V./
Nakon što sam se istuširao, osjećao sam se manje opterećen. 

Naravno, Kelseyino i moje ljubljenje mi je smirilo živce, ali osjećaj tople vode kako mi opušta mišiće je sve poboljšao.

Omotavši ručnik oko struka, otvorio sam vrata kupaonice i ušao u sobu, gdje sam oprezno prišao ormaru, pazeći da ne probudim Kelsey.

Nakon što sam to učini bešumno, otvorio sam ladicu s pidžamama, izvukavši donji dio trenirke i majicu, sličnu onoj kakvu sam dao Kelsey. Pustio sam ručnik na pod, prije no što sam navukao odjeću na sebe.

Prošavši prstima kroz kosu, pogledao sam Kelsey zadnji put prije nego što sam izašao iz sobe i nježno zatvorio vrata za sobom.

Trčeći niz stepenice, ubrzo sam se našao licem u lice s dečkima koji su sjedili na kauču, a Bruce je bio jedan od njih. Uzdahnuo sam. Ovo će biti zanimljivo…

Oblizao sam usne. 'Hej,' zagrizao sam usnu, pitajući se kako će svi reagirati, ali sve što sam dobio bila je tišina, prije nego što je Bruce progovorio.

'Kako se držiš?' pogledao me. Gledao sam ga ravno u oči i sve što sam vidio bila je iskrenost. 

Slegnuo sam ramenima. 'Dobro, valjda.' Sjeo sam na stolicu, gledajući u ostale dečke.

'Kako je ona?' Bruce je upitao nekoliko sekundi kasnije. Napeto sam ga pogledao.

'John nam je rekao što se dogodilo,' pročistio je grlo, namještajući se još bolje na mjestu.

Kimnuo sam glavom, gledajući u Johna i čekajući potvrdu od njega da je rekao. Kada me pogledao pogledom koji je govorio da je, ponovno sam pogledao Brucea. 'Malo je potresena, ali uglavnom je uredu…' zaustavio sam se, prisjećajući se kako je plakala u kupaonici. 'Mogla bi biti bolje.' Naslonio sam se. 

Kimnuo je glavom. 'Stvarno mi je žao.'

Zbunjeno sam se namrštio. 'Za šta? Nisi ništa napravio…'

'Jesam.' Bruce je odmahnuo glavom. 'Bio sam malo grub prema vama, posebno prema toj curi gore koja je, pretpostavljam, u tvojoj sobi. Nikada nisam znao koliko ti ona znači sve do večeras, kada mi je ova noć otvorila oči.'

Koprcao sam se u mjestu. Nisam baš bio osjećajan, posebno kada netko govori o tome, stoga sam samo kimnuo glavom. 

'Čuo sam što joj ne napravio…' Bruce je odmahnuo glavom. 'Samo si nas trebao zvati. Bili bismo tamo u sekundi i pobrinuli se da plati za sva sranja koja joj je napravio.'

Nisam si mogao pomoći, lagano sam se nasmiješio. Kada je riječ o ljudima do kojih mi je stalo, dečki su bili i više nego obzirni, i njima je zapravo stalo. 'Hvala, stari, znam. Ali mislio sam da imam sve pod kontrolom..i imao sam dok me Kelsey nije zaustavila od ubijanja tog idiota.' Osjećao sam ljutnju u sebi.

Trebao sam ga ubiti bez obzira šta je ona htjela, ali nisam ju mogao povrijediti više no što je već bila. 

'Zašto?' Bruce je zbunjeno zurio u mene. 'Kada mi je John rekao da si ga pustio da živi, nisam mogao vjerovati svojim ušima. Od kada ti ostavljaš žrtve žive?'

'Od kada je Kelsey došla u moj život.' A to je bila istina.

Bruce je ušutio nakon toga, stišćući svoje usne u čvrstu liniju, kako je upijao ove informacije. 'Je li još uvijek gore? Volio bih ju upoznati.'

'Nah, otišla je spavati.' Pogledao sam u stranu. Osjećao sam kao da pričam s tatom.

'Oh, pa kada se probudi sutra, volio bih joj se predstaviti. Pretpostavljam da ćeš sada provoditi više vremena s tom djevojkom?' zurio je u mene.

Danger(By Jiley Overboard)Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt