Danger(By Jiley Overboard)

34. Did I ever tell you how much of a turn on it is when you're angry?

Ja sam jebeni idiot. 

Službeno je. 

Nekoliko puta sam udario šakom od ormarić, pokušavajući se riješiti bijesa, no u stvarnosti sam zapravo još više ključao. 

Kada sam završio s udaranjem od ormarić, prsa su mi se žestoko podizala gore dolje, zglobovi su bili crveni te su počeli krvariti, nadodavajući se na ono što je već bilo povrijeđeno kada sam tukao Lukea sinoć. 

Odmahnuo sam glavom, prošavši prstima kroz kosu.

Moram izgladiti stvar s Kelsey jer ako to ne napravim, poludjet ću. 

Ona je kao droga, droga koje mi nikada nije dosta. 

Bez obzira koliko me uzruja ili iritira, još uvijek mi je stalo do nje. 

Nešto u meni je jednostavno ne može pustiti. 

Moram je naći i sve ispraviti. Čak i da ne zaslužujem njezin oprost, još uvijek želim pokušati. 

Ignorirajući poglede svih oko mene, jurnuo sam niz hodnik tražeći Kelsey. Još nije zvonilo, što je značilo da još uvijek imam nekoliko minuta prije nego što nastava počne. 

Skrenuvši na uglu, stao sam i pogledom prelazio preko svačije glave ne bi li gdje našao Kelsey. Nisam je našao. 

Uzdahnuvši, počeo sam hodati u suprotnom smjeru, pokušavajući pratiti njene korake. Morala je biti blizu. Osjećam to. 

Prisjetio sam se trenutka kada je iz svog ormarića izvadila knjige koje je trebala za nastavu, a prva koju je zgrabila je bila iz povijesti. 

Da sam bar znao koja je to učionica bila. 

'Ti!' uhvatio sam lika za ruku, okrenuvši ga prema sebi. 'Znaš li gdje je učionica iz povijesti?'

Oči su mu se malo raširile, a lice postalo bijelo. Izgledao je kao da je vidio duha. 

Okrenuo sam očima. 'Znaš li ili ne?' otresao sam se. 'Nemam jebeno cijeli dan.' 

Čini se kako ga je ovo trgnulo jer je kimnuo glavom. Progutavši 'knedlu', oblizao je usne. 'U-u učionici 210B je.' 

Pustio sam mu ruku, kimnuvši glavom. 'Uredu, hvala.'

'Nema problema.' Procičao je, prije nego što sam ga potapšao po ramenu i otišao, praktički trčeći prema razredu. 

Protrčavši uz stepenice do drugog kata škole, počeo sam hodati niz hodnik, čitajući brojeve na vratima i gurajući klince u stranu.

Kada sam našao učionu 210, lagano sam usporio. Gubio sam dah i postajao sam umoran. Praktički sam lovio curu koja se čini kao da je satima udaljena, dok je u stvarnosti zapravo nekoliko minuta. 

Trebalo mi je neko vrijeme da nađem curu koju tražim. 'Kelsey!' zazvao sam, zbog čega ih se nekoliko okrenulo i zurilo u mene. 

Prostrijelio sam ih pogledom, tiho zarežavši, zbog čega su se okrenuli i prisilili da rade ono što ih se tiče.

Njene oči su srele moje i na sekundu sam pomislio da će mi prići, no razočarao sam se kada se s mrkim izrazom lica okrenula. 

Namrštio sam se, otvorivši usta kako bih zazvao njeno ime, kada je zvonilo. 'Sranje.' Promrmljao sam, gurajući se kroz gužvu i žureći prema Kelsey. 

Sva djeca su već ušla u razrede i ja sam taman na vrijeme našao Kelsey jer je taman krenula u razred, kada sam je uhvatio za ruku i povukao unatrag.

'Koji v…Justin?' Kelsey je prosiktala. 'Pusti me! Šta radiš?'

'Moram razgovarati s tobom.' Zbrzao sam, očajnički želeći da me sasluša.