Justin's P.O.V./
'Sladak si kad si nervozan' Kelsey je rekla u mobitel i mogao sam samo zamisliti kako se sama sebi smije nakon što je to rekla
Zastenjao sam 'Nisam nervozan, babe' rekao sam, bacajući lopticu u zrak i hvatajući je nakon toga te ponavljajući isto to opet. Glavom sam pritiskao mobitel koji sam 'pridržavao' ramenom.
'Ne moraš mi lagati; znam da moji roditelji mogu biti prilično zastrašujući. Uredu je da si nervozan'
'Po deseti put, babe, nisam nervozan' nestrpljivo sam prosiktao
Kelsey se zahihotala 'Kako god ti kažeš. Samo budi svoj i pobrini se da izgledaš primjereno'
Podsmjehnuo sam se, okrenuvši očima 'Da budem svoj? Hoćeš da ponesem pištolj?' prisilio sam se na hihotanje 'I šta fali mom oblačenju?'
'Ne' uzdahnula je 'Ne želim da poneseš pištolj' zastala je, vjerojatno kako bi si prošla rukom kroz kosu, kao što je to uvijek radila u ovakvim situacijama 'I oblačiš se kao huligan'
Gotovo sam se zadavio vlastitom pljuvačkom 'Huligan?'
'Jep' rekla je, naglašavajući 'p' 'Nije da mi tvoj badass izgled nije privlačan ili nešto jer je, ali nećeš se svidjeti mojim roditeljima ako dođeš u trapericama, majici i kožnoj jakni. Idemo na večeru, pokaži im da si kao i svi ostali'
'Ali ja nisam kao i svi ostali'
'Očito' Kelsey je naglasila 'Znam da nisi, ali moraš barem pokušati ponašati se kao uobičajen dečko. Pokaži im da se nemaju zbog čega brinuti'
Uzdahnuo sam, zažmirivši čvrsto 'Kompliciraš, babe'
'Ne, nego si ti lijen da se obučeš'
Zahihotao sam se, znajući da je upravu
'Ne kažem da moraš nositi odijelo, Justin. Samo budi naočit'
Kimnuo sam glavom, ali kada sam se sjetio da me ona ne može vidjeti brzo sam odgovorio 'Uredu'
'Hvala'
'Sve za tebe, babe'
Podignuo sam pogled i vidio da dečki ulaze u dnevnu sobu. Sjeo sam i bacio lopticu u stranu te uzeo mobitel u lijevu ruku. Sa svakim od dečki sam se rukovao(pozdravio) desnom rukom, prije nego što sam opet preusmjerio svoju pažnju Kelsey
'Uredu, pa, na moju žalost, moram ići pisati zadaću. Vidimo se kasnije'
'Da, vidimo se' uzdahnuo sam
'Volim te'
