Brod za krstarenje, prepun putnika, zaposlenika i osoblja već je godinama začarani krug tajnih ljubavnih avantura. Ona i njezin prijatelj željni posla i istraživanja svijeta dolaze raditi na brod pa upadaju u taj začarani krug strasti u vrućim ljetn...
Čim smo zatvorili vrata smo se bacili na čišćenje. Morali smo biti jako brzi i temeljiti.
Svoju sobu sam ostavila za kraj. Kad je pozvonila na portafon krv u žilama mi se sledila. Renato je još vraćao neke stvari iz sobe dok sam ju čekala na vratima stana. Pozdravila nas je i odložila stvari pa sjela na kauč da malo odmori, čini mi se da je sve oke. Laknulo mi je. Otišla sam baciti smeće a Renato ide kući pa smo skupa izašli iz zgrade.
Renato- "Mogli bi večeras van."
Ja- "Ne, trebam odmor. Može sutra?"
Renato- "Ne, nitko ne izlazi u ponedjeljak ludo jedna."
Ja- "Haha, dobro. Odaberi neki drugi dan."
Renato- "Ne mogu. Radiš cjeli tjedan."
Ja- "Ti isto."
Renato- "Ali ja tek od 9."
Ja- "Jbg."
Vratila sam se u stan i bacila se na čišćenje sobe. Užas, moram sve dezinficirati i dobro oprati, one životinje su tu svršavale fuj😖.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Zvao me navečer da idemo nešto jest van, on voli kuhat al mu se danas nije dalo a ja nikad ne kuham i stvarno ne volim kuhanje.
Ja- "I nebi vjerovao teta nije ništa skužila."
Renato- "Da kad smo mi profesionalci."
Ja- "Ma naravno."
Sjedili smo sad neko vrijeme u tišini i razmišljali. Nekad volim kad Renato šuti.
Renato- "E znaš što?"
Ja- "Samo šuti još malo."
Renato- "Ne mogu više. Di ćemo, šta ćemo ovo ljeto?"
Ja- "Nez."
Renato- "Kako neznaš, uskoro je ljeto, sezona je već počela blesava."
Ja- "Pa dobro. Šta sad?"
Renato- "Pa oćeš radit u onom hotelu kao prošlo ljeto?"
Ja- "Ne znam. Ne sviđa mi se sad toliko. Mislim da mogu bolje."
Renato- "Zašto ti se sad ne sviđa?"
Ja- "Nije bilo ni dana odmora cjelo ljeto, nismo skoro nigdje bili. Za iste novce sam mogla konobariti."
Renato- "Pa dobro, a šta bi radila?"
Ja- "U hotelu, samo ne onom."
Renato- "Dobro a što da ja radim?"
Ja- "Pa ti imaš posao koj želiš raditi."
Renato- "Znaš da volim radit sezonu."
Ja- "Dobro, što si ti planirao radit?"
Renato- "Neznam."
Nastavila sam jesti i opet smo malo šutjeli. Renato je malo poslije ustao da si ode kupiti još jedan sok. Kad sam ja rekla da mu mali neće biti dovoljan nije mi vjerovao. Gledala sam u mobitel kad je pored mene za stol sjeo dečko koj radi ovdje. Često ga viđam jer često tu dolazimo.
"Hej, sorry što ovako upadam ali sam čuo vaš razgovor od maloprije za posao u sezoni."
Ja- "Ne volim kad se netko petlja di mu nije mjesto."
"Sorry, samo sam ti htio reći da radim na brodu za krstarenje već 2 sezone i uvijek tražimo nove radnike. Možete razmotriti taj posao."
Ja- "Nikad mi to nije palo na pamet."
"Ako hoćeš ti mogu reći više o tom." Kratko sam razmislila.
Ja- "Dobro reci."
"Krstarimo po sredozemlju i morima u blizini a krećemo sa Jadrana. Traje cjelo ljeto ovisno o putovanjima. Brod je velik imaš kategorije radnika ajmo tako reć. Ja sam u zaposlenicima to su ti konobari, kuhari i slično. Plača je bolja nego u sezoni jer si na brodu, smještaj je na brodu i hrana, često kad stanemo u neku luku siđeš sa broda i razgeledaš. Želio bi ti duže pričati ali moram raditi."
Ja- "Okej, često tu dolazim."
"Znam. Sutra ne radim pa ako želiš se možemo tu nać."
Ja- "Okej, smijem li bar znati kako se zoveš?"
"Noel."
Upoznali smo se, dogovorili u koliko sati pa je otišao a Renato se ubrzo vratio.
Ja- "Nećeš vjerovati što se dogodilo."
Renato- "Šta?"
Ja- "Konobar je čuo naš razgovor i pričao mi kako radi na brodu svaku sezonu."
Renato- "I?"
Ja- "Ništa, sutra ćemo se naći da mi priča o tom jer sam zainteresirana."
Renato- "Dobro, ja idem na utakmicu."
Ja- "Ja neću sa tobom."
Renato- "Da hoćeš jer ćeš mi htjeti ispričat o čemu ste tu pričali." Mrko sam ga pogledala.
Sutra sam se našla sa Noelom pa smo otišli u jedan drugi kafić u kvartu jer ipak, on tu radi. Pričao mi je kako je otkrio taj posao i koliko dugo tamo radi i tako dalje.
Noel- "Plača je jako dobra, predobra ako mene pitaš, 3 mjeseca radim za jednu plaču na brodu."
Ja- "A što radiš?"
Noel- "Konobarim. U klasi sam zaposlenih. To je niža klasa, još postoje posada i putnici."
Ja- "Vjerujem da bi i ja onda bila među zaposlenicima."
Noel- "Da jer se za posadu ljudi školuju a putnici su putnici."
Ja- "Koji poslovi postoje?"
Noel- "Znači imaš one koji brinu o nama kao kuhari za nas i čistačice za naše kupaonice, sobe sami održavamo. Onda imaš naše poslove, u trgovinama na brodu, to mene ne zanima i u radu sa putnicima kao konobari, šankeri, čistačice njihovih soba i slično."
Ja- "Zar nebi čistačice trebale brinuti o zaposlenima kao i o putnicima?"
Noel- "Ne, mi smo od njih odvojeni. Imamo kuhare i svoju kuhinju kao i sobe, na posebnoj smo palubi odvojeni od posade i putnika, to je tako, lako se naviknuti. Kategorije se ne spajaju."
Ja- "Dobro. Ja bi se pogubila tamo."
Noel- "Nebi, to ti je kao put na posao. Imaš sobu to jest kabinu i dolaziš na radno mjesto, na istoj palubi di ti je kabina je i ostalo što ti treba za život."
Ja- "Kakve trgovine si spominjao?"
Noel- "Ma neke gluposti to je samo za putnike. Suveniri i slično, to me baš ne zanima."
Ja- "Oke."
Noel- "Ti ljudi najviše rade. Mislim svi puno radimo, nekad i 12 sati ali se isplati."
Ja- "A što je sa onim putovanjima što si pričao?"
Noel- "Krstari se po svuda, a svi imamo pravo izaći sa broda i vidjeti sva mjesta. Samo ovisno o poslu nekad ostaneš na brodu ali ne svaki put jer nas je dosta da se izmjenjujemo. Kužiš? Netko mora čuvati utvrdu."
Ja- "Okej. To mi zvuči primamljivo."
Noel- "Da jako je dobro. Nije teško naviknuti se. Možda da nekim ljudima ali ja mislim da bi se većina mogla prilagoditi."
