🔜Krstarenje romansi🔜 ||PAUZIRANO||

Part 13

Ja- "Hej. Di si bio?"

Renato- "Išao sam se presvuč. Što je?"

Ja- "Ništa, dogovaramo se za grad sutra."

Renato- "Naravno da idemo. Sa kime se dogovaraš?"

Ja- "Dečkima."

Renato- "Hajde sa njima bar možemo reći da nismo bili sami kad se izgubimo haha." Otišli smo u bar.

Renato Pov.

U baru smo bili sa Noelovim prijateljima i dogovarali smo se za sutra iako se nemamo što puno dogovarati. Naletila je Nikolina cimerica Ema pa smo dogovorili i da ona ide sa nama. Da Nikol ne bude jedina ženska. Družili smo se u baru do jedan ujutro a onda otišli na spavanje.
Moram reći da sam se napalio na Nikolinu cimericu Emu. Malo sam je gledao dok smo se tamo svi družili, nije loša. Izgleda mi da isto kao mi traži zabavu. Posvuda je. U jednom je trenu u razgovoru s nama, u drugom ode za nekim drugim koga zna. Super je ženska.

Oko 1 smo otišli na spavanje a ujutro smo se normalno dignuli za posao.
Prije posla nas je okupila šefica i rekla u koliko idemo, kad da se vratimo i ko ostaje. Srećom mi svi idemo sa broda, too. Poveselili smo se i jedva dočekali da brod stane i prođu tih sat vremena koliko još moramo biti na brodu.

Doslovno ni jednog gosta nismo imali. Čekali smo kao zapete puške i stalno gledali na sat. Vidio sam da je šefica došla. Otišla je iza pa se nakon par minuta vratila tu i rekla nam da možemo ići. Skinuli smo radnu odjeću i otišli. Uzeli smo neke stvari, prvo me zvala Nikol da pita što ću uzet, onda su me zvali Živić i Noel ali se nisam stigao ni javit. Na brzinu sam se sredio i izašao iz kabine kad je moj cimer tek dolazio prema njoj. Mahnuo sam mu, uzvratio je ito je to, nismo baš u nekoj komunikaciji.
Krenuo sam prema ostalima i naletio na Krisa a ostali su se svi već skupili, samo su nas čekali. Ja sam se samo nasmijao, Nikol se spremi u 10 minuta samo meni uvijek treba duplo nego njoj haha. Izašli smo sa broda kroz vrata kojima smo ušli na njega, za zaposlenike. Čim smo stupili na pod velike luke nam je došlo da se razbježimo okolo. Svi bi željeli bi što više toga obići ali smo rekli da se ne odvajamo.

Ema- "Možemo prvo na kavu?"

Noel- "Ne, to ćemo na kraju."

Ja- "Ako stignemo."

Ema- "Ali meni se pije kava."

Nikol- "Uzet ćemo ti ju usput." Nasmijala se.

Živić- "Di ćemo prvo?"

Kris- "Ajmo prošetati gradom."

Emanuel- "Neka neko pazi na vrijeme."

Krenuli smo po gradu tako kao grupa. Nikad nisam bio u južnoj Italiji, kamoli u ovom gradu ali prekrasno je. Prošetali smo gradom i obišli neka mjesta koja su bila usput. Dugo je trajalo jer smo se zadržavali na nekim mjestima zbog slikanja a i cure su se htjele slikati pa smo ih morali čekati i smijali smo se. Nas 6 čeka njih dvi. Užas haha. Grad je lijep, male uske ulice kao u Dalmaciji, stari dio grada kao u Splitu. Puno Crkava, spomenika, zidina, parkova. Ne moram više nigdje putovati meni se ovdje sviđa.

Napokon smo pred mrak sjeli u neki kafić. Umorio sam se od hodanja, ko će sad radit jao haha. Htjeli smo neki alkohol ali posao, moramo biti trijezni.

Kris- "Hoćemo u idući grad ovako svi zajedno?"

Noel- "Ako ne radimo, što se mene tiče može."

Živić- "Ma naravno da možemo frende. Vidi nas, prava ekipa." Nasmijao se.

Ema- "Ja ću još vidjeti." Svi smo rekli 'ma daj'.

Nikol- "Ti ideš zbog mene. Sa ovima bi sama izludila." Nasmijale su se.

Kris- "Da pitam. Za ove budale znam. Kakvu zabavu volite?"

Ja- "Kakvu nudiš."

Kris- "Dobro imate li kakave želje?"

Ja- "Ja bi na utakmicu."

Nikol- "Nemam."

Ema- "Samo da je kave."

Emanuel- "Kris je naš čovjek za plan. On pronađe najbolja mjesta i to."

Ja- "Vodi me na utakmicu. Ne zanima me kad ni gdje samo vodi." Nasmijali smo se.

Nikol- "Na sve pristajemo."

Noel- "Teo, što je sa tobom danas? Previše si tih."

Teo- "Ništa, samo razmišljam."

Popili smo piće i kroz grad krenuli nazad prema luci. Hodajući do tamo prošli smo pored manje marine za brodice dok je sunce zalazilo. Nikol me pogledala onim pogledom kojeg ima kad hoće druge raditi zavidnima. Kasnije sam vidio story.

Vratili smo se na brod pa se presvukli i bacili na posao. Na početku je u kafiću bilo par ljudi ali što je mrak više padao to ih je više dolazilo. Imali smo pune ruke posla i ni jednom nismo stali. U 2 smo zatvorili a nisam ni osjetio kad smo isplovili.

Dečki su htjeli na piće u bar ali kakav bar haha, jedva čekam da zagrlim krevet.

Ujutro kad mi je alarm zazvonio jedva sam ustao. Otuširao sam se i spremio pa otišao na doručak i poslao Nikol poruku da sam u kuhinji. Ona je došla 15 minuta kasnije.

Nikol- "Zašto si ti tako rano ustao?"

Ja- "Pa dok se otuširam i spremim."

Nikol- "Aha, o tome se radi."

Ja- "Zanima me gdje ćemo iduće stati. Znaš da sam uvijek htio na Maltu."

Nikol- "Znam, valjda će nam danas reći."

Ja- "Što si to uzela? Jedi normalnu hranu bog te..."

Nikol- "Ostavi me na miru. Dobit ću." Namrštila se a ja sam se nasmijao.

Otišli smo na posao i počeli sa čišćenjem. Kasnije je došla šefica. Neko vrijeme je bila ovdje pa otišla. Od voditeljice smjene sam saznao da stajemo za tri dana u Draču, u Albaniji. Imati ćemo skoro cijeli dan u gradu. Nisam mogao a da ne pošaljem poruku Krisu. Možda još nije čuo ali ako nam on planira gdje ćemo i šta ćemo, bolje da mu odmah javim.
Napisao sam mu poruku i vratio se na posao. Radio sam sa osmjehom iako znam da je to za tri dana.

Poslje posla, prije ručka smo otišli sa Emom zapalit na terasu.

Ema- "Mogli bi možda na neku zabavu. Meni se pleše."

💫Vote za još i komentirajte ako vam se poglavlje sviđa♥️☺️