Brod za krstarenje, prepun putnika, zaposlenika i osoblja već je godinama začarani krug tajnih ljubavnih avantura. Ona i njezin prijatelj željni posla i istraživanja svijeta dolaze raditi na brod pa upadaju u taj začarani krug strasti u vrućim ljetn...
Prvo sam spremio sebe pa otišao u kuhinju. Mala sestra je gledala crtiće. Pozdravio sam ju.
Tija- "Braco koliko te neće biti?"
Ja- "Dva mjeseca, brzo će to proći."
Tija- "Falit ćeš mi."
Ja- "Znam, i ti ćeš meni ali brzo ćemo se vidjeti."
Tija- "Moraš li ići?"
Ja- "Da, shvatiti ćeš kad budeš velika."
Zagrlili smo se pasam doručkovao. Poslje doručka sam ušao u sobu i izvadio kofer pa počeo pakiranje, ja sam majstor pakiranja. Zvao sam Tiju da mi pomogne, majstor nije mogao zatvoriti kofer koliko je stvari u njemu. Stavio sam ga na pod i vidio da se Tija rastužila pa sam ju podigao i plesali smo, voli se nositi, još je mala. Razvedrio sam ju.
Kasnije smo se pozdravili kao braco i seka. Uzeo sam kofer i krenuo van. Na izlazu sam se sreo sa ocem. Vidio je kofer i prošao pored mene. Rekao sam vidimo se i nije ništa odgovorio samo je otišao u dnevni. Mahnuo sam sestrici i polako zatvorio vrata za sobom. Otišao sam mami na posao. Znam da radi ali bi me ubila da sam otišao a nisam ju pozdravio.
Poslje toga sam napokon otišao na autobusni gdje me ispred busa čekala Nikol. Dala mi je kartu i stavio sam kofer u prostor za kofere ispod busa, još sam pomogao vozaču i umjesto njega stavio dva druga kofera.
Nikol- "Vidi tko to glumi da je dobar."
Ja- "Jesi se pozdravila sa tetom?"
Nikol- "Da, kratko. Ti sa svojima?"
Ja- "Da, sa starijom sestrom ne al ovima jesam. Osim sa starim, rekao sam vidimo se a on je samo prošao pored mene."
Nikol- "Bit će dobro. Misli na sebe ne na njega."
Ja- "Jedva čekam da stignemo..." Dok smo pričali smo ušli i pronašli svoja mjesta.
Nikol- "Da pogodim. Jedva čekaš da jedeš." Prekinula me, nasmijao sam se.
Nismo spavali uopće i za 5 i nešto sati smo bili na autobusnom u njenom grdu. Bila je presretna kao uvijek kad se vrati. Platili smo na autobusnom da nam čuvaju stvari i obišli grad pa se vratili po stvari i otišli kod nje. Tko bi vukao te kofere po cijelom gradu. Napokon sam u gradu i jeo.
Došli smo kod njezinih kad je padao mrak, nije im uopće javila. Ušli smo u veliki dvor njihove kuće pa je viknula ima li koga doma. Onda su počeli izlaziti. Bila je najsretnija kad je izašao njezin djed, taj je zagrljaj najdulje trajao.
Naravno onda su krenula pitanja zašto nije javila da dolazimo pa je morala objasniti da idemo na brod i tako dalje. Kuća je obiteljska i velika ali pola soba je prazno. Iz vana je kamena, sa plavim prozorima i vratima i imaju veliko dvorište. Jedan dio kuće u 7 i 8 mjesecu iznajmljuju jer teta ne dolazi a od njezinog djeda nećaci također. Stvarno je velika kuća, sa puno hodnika i terasa, podovi i stropovi su svugdje drveni osim u kupaonicama.
Prespavali smo i ujutro jeli pa u 10 sati otišli. Prije toga se pozdravila sa svima, posebno sa djedom. Imaju poseban odnos.
U 11 smo u luci pronašli brod. Ogroman je, izgubit ćemo se 100%.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Prepoznala je svog prijatelja, onog konobara koj joj je za ovo rekao. Pokazao nam je gdje da idemo jer smo trenutno novi, već vidim da ćemo ga puno gnjaviti.
Pred ulazom na drugom kraju sa ostalim novim zaposlenima smo kratko čekali a onda nam se jedan čovjek počeo obraćati. Objašnjavao je kakav je ovo ulaz i gdje je ulaz za goste te kad oni dolaze.
Valjda smo još nekoga čekali. Nakon pola sata nas je poveo u obilazak broda. Luksuzno je i ogromno. Na kraju obilaska je rekao da vjerojatno više nećemo vidjeti ostale dijelove broda. U hodniku na katu su nas čekali naši šefovi. Ja sam konobar, Nikol će raditi za šankom, imamo istu šeficu. Grupa za obilazak se raspala i svi smo otišli sa svojim šefovima. Nas je bilo četvero. Upoznali smo se sa šeficom i krenuli, zove se Jelena.
Jelena- "Ne morate brinuti kako će te izaći sa broda, pokazati ću vam izlaz za naš odjel." Svi smo kimnuli i slijedili ju šuteći. "Nikada nemojte izlaziti ni ulaziti na ulaz za goste, to je zabranjeno. Ovo mi zovemo predvorje iako je pravo predvorje dolje na ulazu za goste. Gosti su ovdje kao u hotelu na moru sa dodatnim sadržajima. Imamo sedam katova sa prvim u prizemlju gdje nisu gosti i bez zadnjeg koji je predsjednički apartman. Potpalublje nije zanimljivo, samo strojevi koji pokreću brod. Dođite za mnom."
Dakle sedam je katova i više od pola broda je samo hotel. Ostali sadržaji su rasprostranjeni po brodu ali se većina nalazi na prednjoj strani, na desnoj su samo hotelske sobe. Jelena nam je pokazala put za silaženje sa broda, postoje dva izlaza na našem katu i tako na svakom i dala nam je upute za evakuaciju.
Na brodu su tri kafića, svak ima svoju terasu. Restorana nema nego hotel ima svoju blagovaonicu i kuhinju. Svidjelo mi se kako se brinu o nama. Odvela nas je pored kafića u hodnik za zaposlenike, to smo mi. Još postoji posada, to nismo mi. Nije nam rekla što oni rade. Pored kafića su vrata za zaposlenike koja vode u manju prostoriju sa dvoje vrata. Na jednima je naznačeno žene na drugima muškarci, pomislio sam da je WC ali kad je otvorila vrata sam se iznenadio. Tamo je bio uski hodnik kroz kojeg jedva mogu proći 2 osobe zajedno. To su kabine. Dala nam je ključeve, žene i muškarci su odvojeni. Ali iako smo odvojeni na kraju hodnika koj vodi kroz muške kabine se nalazi bar samo za zaposlenike. Svidio mi se i pogotovo to što brinu o nama. Bar je okej, za sve zaposlenike ne i šefove. Pokriva 3 mjesta rada. Naš kafić, suvenirnicu i frizerski salon, to nam je najbliže. Na kraju hodnika koj ide kroz ženske kabine se nalazi kuhinja isto samo za naša tri posla.
