Brod za krstarenje, prepun putnika, zaposlenika i osoblja već je godinama začarani krug tajnih ljubavnih avantura. Ona i njezin prijatelj željni posla i istraživanja svijeta dolaze raditi na brod pa upadaju u taj začarani krug strasti u vrućim ljetn...
10 ljudi djeli istu kupaonicu u hodnicima ženskih i muških kabina. Imamo cimera u kabini a kabine su stvarno male. Kreveti su na kat, imamo mali okrugli prozor i dvije police i ladice gdje možemo staviti stvari.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Mislim da se na ovo mogu priviknuti.
Kad nam je sve to ispričala je otišla. Rekla je da će nam ostale stvari pričati uz put a sutra dolaze gosti. Sad smo dva sata slobodni a onda moramo doći u kafić da nam pokaže što ćemo raditi. Ušao sam u kabinu da ostavim stvari i vidio da je moj cimer već tu bio ali je otišao. Otišao sam i ja kod Nikol. Baš sam joj prekinuo upoznavanje sa cimericom. Zanimljivo mi je kako su zidovi tanki ali se u hodniku ništa ne čuje.
Nikol- "Ema ovo je Renato." Rukovali smo se.
Ja- "Nikol hoćemo li do bara svrstit?"
Nikol- "Može." Rekla je pa izašla iz kabine i otišli smo.
U baru smo sjeli i popili ledenu kavu kad je došao njen prijatelj iz restorana.
Nikol- "Noel ovo je Renato, neznam jesam li vas upoznala." Rukovali smo se.
Noel- "I kako vam se sviđa brod?" Sjeo je s nama. Nekako mi se taj tip ne sviđa.
Nikol- "Brod je preljep."
Ja- "Kabine baš i ne."
Noel- "Što te briga ionako u njima samo spavaš haha."
Nikol- "Poslje se nalazimo sa šeficom da nam pokaže posao."
Noel- "Sretno vam, davež je. Nije stroga ali bože udavi te pričom."
Nikol- "Snaći ćemo se."
Ja- "U kakvom smo odnosu sa ostalima na brodu. Mislim, što radi posada?" Pitao sam ga.
Noel- "Teško je objasnit ako ne znaš poredak na brodu."
Ja- "Zanima me."
Noel- "Imaš ostale, podzaposlenike, tako ih ja zovem, nas zaposlenike, osoblje hotela, posadu i šefove."
Ja- "Imam puno pitanja."
Noel- "Ostali su radnici koji održavaju brod da plovi dolje ispod palube i uglavnom su u prizemlju njihove kabine, ne srećeš ih. Podzaposlenici su ljudi koji brinu o nama, šefovima, posadi i tako dalje. Kao čistačice, kuhari i slično, naš barmen to su ti oni. I domari." Samo sam kimao glavom a Nikol je bilo dosadno. "Mi smo mi, to znate, zaduženi za zabavu gostiju van strane broda koja je hotel. Osoblje hotela su oni koji tamo brinu o gostima, kuhari njihovi itd. Posada su časnici i ovi koji upravljaju od tamo gore a šefovi su oni koji upravljaj svima, kao glavna domačica, naša šefica, kapetan i tako dalje oni polažu račune vlasniku broda."
Ja- "Sad kužim što rade."
Noel- "Tako ti je tu."
Nikol- "Dali uopće neko ide u onaj frizerski salon?"
Noel- "Naravno. Puni su. Posebne prigode, večere van broda, putnici se vole srediti."
Nikol- "Mislila sam da je to bezveze tamo haha."
Noel- "Ništa nije bezveze. I to je samo za njih, ne za nas."
Nikol- "E to sam shvatila." Nasmijali su se.
Kasnije smo došli k šefici pa nam je pokazala posao. Stvarno je davež haha.
Navečer sam okupirao mušku kupaonicu. Morao sam se obrijati, ne volim dlake na licu čine me starijim a i bez njih sam dovoljno star. Kupaonice su lijepe. 5 tuš kabina, 5 wc-a i kabina, 5 ogledala, 5 umivaonika i ima dosta prostora. Mogao bi se naviknuti.
Sutra ujutro
U 8 smo ustali pa doručkovali u kuhinji i spremili se za posao. U kafiću smo obukli radnu odjeću i počistili za početak dana. Spustio sam stolice, obrisao stolove, pomeli smo, Nikol je isto mela i brisala šank. To moramo napraviti svako jutro i veče u prvih i zadnjih pola sata najviše.
Danas jer prvi gosti stižu moramo sve urediti. Dodati ukrase, balone i tako. Šefica je bila s nama od jutra jer je prvi radni dan i dolaze gosti. Isplovljavamo sutra u 7 ujutro, do tad će gosti stizati na brod i danas radimo cijeli dan. Svaki put kad radimo duplu smjenu ili prekovremeno plaćaju 3 puta više od naše normalne satnice. Naradili smo se. Cijeli dan, nekoliko je gostiju došlo da pita gdje je šta, nitko da sjedne i nešto naruči a mi moramo izgledati kao da nešto radimo. Pomeo sam isti dio poda 10-ak puta. Kao konobar ne smijem sjesti a Nikol kao šankerica također mora biti na nogama. Kuhari koji su iza vjerojatno mogu sjediti, ne znam kako je kod njih. Ovo mi se više ne sviđa toliko.
Noel- "Hej, vidim li to tugu na tvom licu?"
Ja- "Ma..."
Noel- "Je, prvi dan nije ono što si očekivao ali ako gledaš realno kad dođeš prvi dan negdje ne ideš odmah popiti kavu u prvi kafić."
Ja- "Pa dobro. Hoće li nam svaki dan biti ovako?"
Noel- "Ne, samo je danas. Predvečer ćemo već malo raditi. A sutra tek. Jao od posla nećeš znati di ti je glava hahah, opusti se." Kimnuo sam i nastavio mesti a on je otišao do Nikol. Možda je lik gej. Kad se stalno mota oko mene i često me potapša po ramenu il leđima. Ne trebam to, nisam ja peder.
Predvečer su došli gosti. Bilo ih je jako malo ali hej, bar sam nešto radio. Zato što je više konobara izmjenjivali smo se, jedan bi uzeo narudžbu a drugi donio naručeno i tako da svi, bar mi novi probamo posao. Kafić se otvara u 8 a radi do 22. Zato što je kafić nekad se radi prekovremeno ali ne rade svi radnici. Ovisi o broju gostiju pa ostaje onoliko radnika koliko taj broj može pokriti.
Poslje posla smo sjeli u bar i pridružio nam se Noel a Nikol je otišla za šank po piće.
Noel- "Jel te još nešto zanima o brodu?"
Ja- "Valjda ne."
Noel- "Sa kuharima nemoj biti u kontaktu, oni su poseban svijet." Rekao sam ne🤣.
Nikol- "Upravo mi se za šankom upucavao lik iz suvenirnice." Prepala nas je.
Noel- "To je ovdje normalno."
Popili smo piće pa je gospodin čudni otišao a mi smo još kratko ostali.
Ja- "Čudan je."
Nikol- "Tko, Noel?"
Ja- "Da, ne sviđa mi se baš."
Nikol- "Ma pretjeruješ. Nisi ga dovoljno upoznao."
