Crveno Crna Lista

#5

Prije dvije godine:

Tako se i osjećam.Ja, Katarina.Bilo je tako davno kada sam osjećala mir i spokoj.Ponekad me uhvati samo adrenalin i nalet energije da bih samo trčala.Trčala odavde do Madrida.Jer tako je to ne lažimo se.Laži su teške greške koje se ne ispravljaju.Nisam se odavno ispovjedila, a osjećam da bih trebala.A nemam kome osim Bogu i ovom dnevniku.Smrt!Smrt je blaga riječ.Patnja duše je kompleksno polje energije i magnetizma.Patnja duše je energija koja se neće iskoristiti konstruktivno.Imam osjećaj da bi se sa bolom duše mogle i elektrane pokretati.Čudno je to polje magnetizma.Jer samo tračak nade me obuzima da meni treba mir nakon svega.

Anđeli govore: " Vrati se, vrati idi ka svjetlu.Svjetlo je jedno."Znam ti ja da je Božiji put najuži, ali ujedno i najispravniji.I da ko ugleda svjetlost za života biće spašen za vječnost.Vjetar promjene nastupa, ali ne znam sa koje strane će da zapiri?Ovo nije dnevnik o mislima nasumičnim niti o pametovanju.Ovo je dnevnik o meni i mom bremenu.Kako pronaći spokoj nakon svega?Ja ga iskreno nemam odavno.Nadajući se.- Troši me ovaj svijet.Troši i crpi energiju iz mog tijela.Sve me je manje.Sve je manje snage u meni da se nosim.Rođena sam sa puno ljubavi za sve, ali ovaj crni svijet pun zla iscrpi mi energiju svu.Ali lukavo to rade malo pomalo.Lukavi to radi.Nije da se spremam odustati.To nikako ne dolazi u obzir.Samo je svijet pun zla, a sve je manje ljubavi i to me guši i razočarava.Voljela bih kada bi mi Bog podario da imam dijecu i muža dobrog.Voljela bih i pomoći ljudima kao sebi, žrtvama.Ali meni kao običnom čovjeku to nije dostupno.U mene samo duša može biti čista, jer tijelo više nije.Kapital je na ovom svijetu skroz nesrazmjerno raspoređen i sve dok je tako biće zla.Borba za paru prokletu i moć sve uništi.A dobrog čovjeka samo iskoriste.Budala i dobar dva rođena brata ne postoji dzaba ta izreka.Kažu da u književnosti postoje tri stepena pisanja, a prvi ujedno i meni omiljeni je ovo što ja radim.Pisanje iz svog ugla, iz prvog lica, ispovijed i to je ovo što ja radim.Ispovijedam se Dnevniku.

Ljeta gospodnjeg tamo negdje.

Dok sam liječila svoje uplakano srce pijući viski na terasi kafića misleći da se sa njim najbolje liječi i utapa tugaNeko je samo iznenadna prišao i rekao:"Da li si se izgubila Babygirl?"Rečenica koja će mi promijeniti život.Sve prije toga su bile samo definicije života.Još jedno sledeće jutro govorim sebi dok mi se uspavana pamet proba probuditi.Ali dok otvaram vijeđe vidim da sam negdje drugdje, a ne u svojoj sobi.Već u nekoj bogato uređenoj i raskošnoj.A naspram mene muškarac na prvu pomislim prelijep.Umberto mi je ime, progovara bez ijedne sledeće riječi.Samo usta i priđe nekakvov tkanini koju povuče i otkri moj portret.Ugledam sebe."To ne mogu biti ja,zar ne.U"pitam ga?"To jesi ti.Kada te je onaj mamlaz koji ne zaslužuje da hoda po zemlji silovao na šta sam spustila glavu, a on izdahnuo.Oprosti, ali iskoristio, moram se nekako izraziti i objasniti ti."Spasila si mi život, da ga nisam pronašao te iste noći i ubio ga jer je to uradio jer mrzim kada se na ženu podiže ruka.On bi ubio mene jer mi je glava bila već naručena na pladnju.Meni kao vođi fanilie, a njega kao zaraćenu stranu su mislili iskoristiti.Nažalost da Babygirl sve sam vidio kako on uzima ono što je moje.Tvoju nevinost, ali zato sam mu dobro naplatio ne brini više nije ni među živima, a ni pod zemljom.Spalio sam ono što je bar ostalo od njega.Sve mi to govori dok mi uvrće pramen kose.Dok mi začudo kroz tijelo ne prolazi jeza.Govori mi kako mi nikad neće nanjeti zlo dok mi briše suzu, ali to je moja prošlost i zlo mi je od nje mislim se."Jer ti si moja princeza, niko ti nikad neće nanijeti zlo.Buduća vlasnica ovog doma i moja žena.Gledam ga začuđeno zatvorenih usta nemoćna da progovorim dok me pušta i odlazi.

Ljeta gospodnjeg tamo nekad:

Danas sam svjesna doći će dan kada ću platiti za sve svoje grijehe.Doći će dan kada ću ispaštati za sve.Sada pod prigušenim svjetlom ovoga kafića gdje sjedim stiže me sudbina i znam dobro znam nikad neću biti sretna prošlost će me stići.Žalosno je što ne mogu podijeliti prošlost ni sa kim.Sve sam dosad dijelila i bila iskrena.Bila sam uvijek otvorena u svojim postupcima i riječima i ogolijevala sebe do gole kože.Tako sam čuvala zdrav razum.Do koske.Ali sa vremenom dođe vrijeme da shatiš da sve platiš i da nešto si skrivio ili moraš skriviti ne samo od drugih ili prema drugima, već i prema sebi.Jer ko može razumjeti tebe l ako ne možeš sam sebe.Lady Gaga je izjavila u jednom intervju da je bila žrtva opetovanog silovanja.Bar sam ja u jednim novinama pročitala.I da joj se kao posljedica toga javila psihosomatska bol.Gadna je to stvar.Bol nutrine koja se razvija i uništava nutrinu.Vjerovatno mozak joj je postao opterećen traumom pa se fizička bola navodno koju je trpjela prenijela na opetovanu bol duše koja se manifestuje kroz posljedične bolove.To je kao da ga doživljava ponovo i ponovo po meni.To prerasta u psihosmatsku bolest koja postaje hronična bolest.To je stvar o kojoj se malo priča, a može doći i kod sasvim normalnog čovjeka.To je tako dobro da zna zlo.