Izvršitelj

III - Riječi vama

Dok se preobraženi Samia spremao da upozna Boga, njegova nova krila su se nezgodno zaglavila u uskim vratima Nebeskog lifta. Bila su veličanstvena, s perjem koje je svjetlucalo poput dijamanata na suncu, ali sada su mu više stvarala probleme nego pružala osjećaj uzvišenosti. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da se izvuče, jedno krilo je puklo na pola s jezivim zvukom, dok se drugo počelo tresti poput lista na vjetru. Samia se sada klatio gore-dole kao pijana kokoš, pokušavajući uhvatiti ravnotežu u toj nesigurnoj situaciji.

Anđeli koji su prolazili pored njega nisu mogli sakriti svoje podsmijehe. Njihov cvrkutav smijeh ispunjavao je prostor, dok su mu dobacivali razne šale i zadirkivanja. Samia se crvenio od srama, nadajući se da Bog neće primijetiti njegovo nespretno kretanje kada dođe vrijeme za susret. Da bi prikrio svoju anksioznost, počeo se diviti sam sebi u refleksiji lifta. Njegovo lice, neprestano se mijenjajući, topilo se i ponovno oblikovalo, dok su mu oči, poput dva bijela bisera, blistale. Ogrlice oko vrata, ruku i nogu bile su od čistog zlata, a njegova svjetlucava krila bila su doista poseban prizor.

Napokon, lift se zaustavio uz blagi trzaj i vrata su se otvorila. Pred njim se pružao dug hodnik ispunjen zlatnim svjetlom koje je blještalo poput sunca na horizontu. Praekonem, njegov vodič, stajao je pored vrata, posmatrajući ga sa blagom dozom sažaljenja.

– Sada moraš sam. Eh, da, prije nego što se izgubiš, tvoje ime je "Eksekutor."

Samia je uzdahnuo, gledajući prema svjetlu na kraju hodnika. Srce mu je kucalo ubrzano dok je koračao naprijed.

– Hej Bože!!! – povikao je, ali onda se prigušio. – Moram malo tiše da me ne bi čuo. Hej Božiću, pa sad ćeš me čuti, ovako glupo ime da mi daš. E neće moći.

Hodajući prema sjajnom svjetlu, osjećao je kako mu tlo pod nogama postaje mekše, kao da hoda po oblacima. Nakon nekoliko minuta hoda, ispred njega se pojavila velika vrata koja su se otvorila čim se približio. Unutra je vidio visoko sjedište okruženo drvećem, a na sjedištu je bio muškarac koji je izgledao poput sredovječnog tajkuna. Iako se Samia nadao nekakvoj nadnaravnoj, mitskoj pojavi, ovaj čovjek je izgledao više kao da upravlja svijetom nego da ga stvara.

– Halo! Tko si ti? – pitao je muškarac bez ikakvog poštovanja.

– Ja sam Samia, preobraženi anđeo, došao sam da upoznam Boga – odgovorio je Samia s nekom vrstom nade u glasu.

Muškarac se nasmijao, ali njegov smijeh bio je hladan.

– Ah, da. Slušaj, momak, moram ti nešto reći – ti si došao u krivu prostoriju. Ja sam samo zaposlenik u Božijoj administraciji, ja se bavim papirologijom, odlukama o sudbini ljudi i takvim stvarima. Boga nikada nisam upoznao. A on nije baš tip osobe koja voli primati goste, znaš.

Samia je bio potpuno razočaran. Baš se nadao susretu s Bogom, a sada je shvatio da će ostati zauvijek na čekanju.

– Hmm, pa ne znam zašto se uopće trudim – promrmljao je Samia dok je napuštao prostoriju. – Mogao sam ostati na Zemlji i imati više akcije nego ovdje. Ko zna da li on i postoji.

Kada se vratio natrag u svoju anđeosku formu, ispričao je svom prijatelju Praekonemu kako je upoznao "čovjeka koji je umislio da je Bog, a zapravo samo radi za Njega", što je izazvalo crvenilo na bijelome licu anđela i blagi podsmijeh.

– Možda, Eksekutore, ti i jesi stvarno poseban.

Samia ga je pogledao s dozom sumnje.

– A zašto to?

Praekonem je duboko uzdahnuo.

– Radim za Boga već dvije hiljade godina, nikada nisam ugledao niti jednog Njegovog radnika... Kada god sam prošao kroz vrata, prostorija je bila prazna. Baš si srećan.

– Uhm, hvala, ako mogu to da kažem?

– Ali vidiš, pokušavao sam biti dobar sa tobom iz jednog razloga više.

Samia se nagnuo naprijed, zainteresovan.

– A to je šta, Praekoneme?

Praekonem je zastao, gledajući ga ravno u oči.

– Ti si Eksekutor... Sutra ćeš uzeti prvu Zemaljsku dušu.