Izvršitelj

V - Riječi laži

Nije bilo ništa neuobičajeno, ali Samia je osjećao nemir u srcu jer je to bila njegova prva misija kao anđeo smrti. U njegovom umu, misli su se vrtjele poput vihora dok je letio prema stanu starca. Nebo je bilo prekriveno teškim oblacima, a vjetar je nosio miris kiše. Sve je oko njega izgledalo kao predznak nečega sudbonosnog. Njegova bijela krila su šuštala na vjetru, a zlatne rese na njegovom ogrtaču su blistale u sumornom svjetlu.

Kad je stigao do stana, zgrada se činila tako običnom, ali u toj običnosti ležala je težina trenutka. Samia je odlučio da će se predstaviti kao novi doktor koji je došao da pregleda starca. Ova odluka ga je umirila, jer mu je dala neki smisao u toj nesigurnosti.

Ušao je u sobu, a starac ga je pozdravio s osmijehom koji je govorio o životu ispunjenom radostima i tugama. Bore na njegovom licu bile su poput linija ispisane povijesti, a njegove oči, iako umorne, sijale su mudrošću.

– Dobrodošao, doktore! Kako mi možete pomoći danas? – upitao je starac vedrim glasom.

Samia je počeo pregled, ali u njegovoj glavi su vladale sumnje. Kako da uzme dušu? Ovo je bilo daleko izvan onoga što je očekivao. Pokušao je prikriti svoju nervozu i sjetio se da bi mogao pitati starca da li je spreman umrijeti.

– Imam nekoliko pitanja za vas – rekao je Samia dok je pažljivo pregledao starčev puls. Njegove ruke su se lagano tresle, ali je pokušao zadržati smiren izraz na licu. – Jeste li spremni umrijeti?

Starac se nasmijao, smijeh mu je bio dubok i iskren, kao zvuk starog gramofona.

– Pa naravno, mladiću. Nakon dugog i ispunjenog života, spreman sam za sljedeću avanturu. Avanturu na onome svijetu.

Samia je bio iznenađen. Očekivao je otpor, strah, ali umjesto toga, starac je prihvatio svoju sudbinu s mirom. Ovo je trebalo biti teže. Kad je trenutak konačno stigao, Samia je izvukao svoju kosu, alat anđela smrti. Ali nespretan kao što je bio, kosa mu je ispala iz ruke. Pala je na krevet i završila umjesto u njegovoj ruci, u stražnjici starca.

Starac je kriknuo, njegovo lice iskrivljeno od bola i iznenađenja. – O, Bože! Jesi li me upravo ubio?!

Samia se osjećao užasno. Ovaj zadatak je postao komična katastrofa. – Oprostite, oprostite – kreketao je Samia dok je pokušavao izvući kosu između dva brijega. – To nije bilo namjerno, samo sam nespretan.

Nakon nekoliko minuta i velike boli, Samia je uspio izvući kosu. Starac je još uvijek bio izbezumljen i gledao ga je s nevjericom.

– Ja, uh, de samo da ja malo rukom preko vas – promucao je starac, dok je osjećao kako mu život izmiče.

Starac je izgubio dušu, a Samia je bio preplavljen osjećajem krivnje i olakšanja. – Eh, moram ići sada – rekao je i pobjegao iz stana, njegova krila su ga nosila daleko od mjesta njegove prve misije.

Hodao je ulicom, pokušavajući pronaći ravnotežu između radosti zbog uspjeha i krivnje zbog nespretne smrti. Grad je bio živ, ali za Samia je sve bilo u magli. Ulične lampe su bacale duge sjene, a svjetla automobila su treperila poput svjetionika u noći.

Njegove misli su bile preplavljene pitanjima. Kako da izbjegne slične nezgode u budućnosti? Da li je stvarno spreman za ovaj zadatak? Dok je razmišljao, oblaci su se počeli razilaziti, a mjesečina je obasjavala grad, donoseći mu neki spokoj. Samia je znao da će biti mnogo teških trenutaka, ali je također znao da je ovo samo početak njegove avanture kao anđeo smrti.