Izvršitelj

VI - Riječi istine

Samia, nakon što je uzeo dušu, dobio je nekoliko nezgodnih riječi od Duxa. Međutim, sve je to brzo zaboravljeno kada su se vratili na nebo. Samia je tada bio šokiran jer je saznao da, iako je Bog čist, dopušta anđelima da se ponašaju kako god žele. Nebo, koje je zamišljao kao mjesto potpune harmonije i discipline, odjednom se činilo kao kaotično igralište gdje su anđeli pratili vlastite kaprice.

U jednom trenutku, Samia je pratio svog anđeoskog vođu, Duxa, koji je bio nevjerojatno neozbiljan i nepažljiv u obavljanju svog posla. Dux je, s nebom kao pozornicom, plesao neprestano gledajući svoje nove boje krila i isprobavajući slušalice koje su mu bile omiljeni novitet. Dok su se našli licem u lice s ljudskom dušom starca koju su trebali odvesti, Samia je pokušao objasniti važnost posla i upozoriti Duxa da bude oprezan.

– Prijatelju, ovo je svet zadatak – rekao je Samia, pokušavajući uliti ozbiljnost u glas. – Moramo biti pažljivi.

Međutim, Dux je bio previše zaokupljen svojom novom igračkom, slušalicama koje su mu bile napunjene najnovijim nebeskim hitovima, te je nehotice gotovo ubio dušu dok ju je vodio prema raju. Samia je bio šokiran, srce mu je lupalo u grudima kao bubnjevi sudbine, i shvatio je da će morati postati sam svoj vođa.

Dok se raspravljao s Duxom, na zemlju je sletjelo tijelo. Kada je Samia prilazio, prepoznao je u krajičkom oka, polumrtvog Praekonema. Njegovo lice, koje je nekada zračilo mudrošću i blagom autoritetom, sada je bilo iskrivljeno od bola. Niti je mogao pričati, ni pomjerati se, ali bio je živ, i to je jedva bilo utjeha u tom trenutku.

Odlučio sam da ću morati koristiti svoje anđeoske moći kako bih došao do istine. Upotrijebivši svoja lepršava krila, Samia se spustio sa neba u centar grada, mjesto pored. Grad je bio živ, ljudi su se kretali poput rijeke, a svjetla zgrada su titrala u ritmu njihovog svakodnevnog života. Krenuo je u potragu za bilo kojim znakom koji bi mu pomogao u otkrivanju krivca.

Nakon nekog vremena, prošao je pored parka gdje je vidio grupu djece kako se igraju. Zvuk njihovog smijeha bio je poput slatke melodije koja je odjekivala kroz krošnje drveća.

– Možda oni nešto znaju – pomislio je Samia i prišao im.

– Dobar dan, djeco. Znate li tko je slomio Praekonemovu vilicu? – upitao je Samia, pokušavajući izgledati što manje zastrašujuće.

Djeca su se počela smijati, njihov smijeh je bio poput malih zvončića.

– Kako bismo mi mogli znati? – rekli su kroz smijeh.

– Trebam vašu pomoć, djeco – rekao je Samia, nadajući se da će moći pridobiti njihovu pažnju. – Morate mi pomoći u otkrivanju krivca.

Djeca su se smijala još glasnije, a njihova lica su bila puna nevine zabave.

– Ne znamo tko je slomio Praekonemovu vilicu – rekli su, – ali znamo tko mu je ukrao lizalicu jučer!

Samia je bio zbunjen. Očekivao je ozbiljne odgovore, ali je dobio dječje igre.

– To nam neće pomoći – rekao je, osjećajući se pomalo poraženo. – Morate mi pomoći u otkrivanju krivca za slomljenu Praekonemovu vilicu.

Djeca su se još više smijala, kao da su našla neizrecivu radost u njegovoj zbunjenosti.

– Ali mi ne znamo tko je to učinio!

Samia se osjećao poraženo. Nije mogao pronaći nikakve tragove koji bi mu pomogli u otkrivanju krivca. Međutim, tada se sjetio da je anđeo i da ima nadnaravne moći. A sjetio se i Omniskiusa.

– Ne brinite, djeco, naći ću ja krivca – rekao je s odlučnošću koja mu je dala novu snagu.

U tom trenutku, zasvijetlila je svjetlost oko njega i poletio je u nebo. Djeca su ostala u šoku, njihova lica su se promijenila iz smijeha u čuđenje.

– To je bilo nevjerojatno! – rekla je jedna od djevojčica, oči joj su sjale od uzbuđenja.

– Nadam se da će uspjeti otkriti krivca – rekao je dječak, gledajući za Samiom koji je nestajao u daljini.
Doista su to bila dobroćudna razigrana djeca.

A Samia je odletio u potragu za Praekonemovim napadačem, spreman da se suoči sa svime što stane na putu do istine. Njegova krila su sjala u mjesečini, a njegovo srce je bilo ispunjeno odlučnošću. Znao je da će put biti težak, ali je bio spreman na sve izazove koji ga čekaju. Neprijatelji, tajne, izdaje - sve su to prepreke koje je bio spreman savladati da bi došao do istine. Jer sada je znao da biti anđeo smrti znači više nego samo uzimati duše - znači boriti se za pravdu, bez obzira na cijenu.