Lina
Sta mi se dogadja zaboga?
Nikad se nisam osecala ovako.
Sva se pogubim od samo jedan njegov pogled a kada mi se nasmeje kao da me sunce ogreje od njegovog osmeha.Danas sam kasnije dosla na posao i kada sam ga ugledala odmah su mi se pojavili leptirici u stomaku.
Cekala sam da me pita da izadjemo veceras ali kada on nije to uradio skupila sam hrabrost i ja sam ga pitala.
Bojala sam se da se nije predomislio ali na svu srecu nije i veceras idemo na veceru.Nemogu da docekam da prodje ovaj radni dan.Ranije sam dolazila da radim a u zadnjih par dana dolazim da bi videla njega.
Negdje pred kraj radnog vremena otisla sam kod brata i obavestila sam ga da i danas ne idem kuci sa njim.Tesko mi ide laganje jer nikad ga dosad nisam slagala ali ovo je vanredna situacija i moram nekako da se snadjem.
Tacno u osam sati je bio ispred hotela i cekao me je.
- Danas cemo ici autom jer restoran u kom zelim da idemo je malo dalje- obavesti me kada zakoraca ka parkingu.
- U redu- kazem poslusno i krenem za njim.
Vozili smo se ka izlazu iz grada i malo sam se uplasila jer nisam znala kuda idemo.U jednom trenutku auto je stao ali nije bilo nista na vidiku sem par auta koja su bila takodje parkirana ovdje.
- Gde smo dosli?- pitam dok se okrecem oko sebe.
- Uskoro ces videti- kaze nasmejano ali onda primeti moju zabrinutost pa mi pridje blize.
- Nemoj da se bojis nisam manijak.Ovde u blizini se nalazi restoran ali nemozemo autom do njega zato moramo da sidjemo peske do tamo- pojasni mi a ja se postidim
- Oprosti ja samo nisam znala gde se nalazimo- trudim se da izgladim situaciju
- U redu je mi se tek upoznajemo i tvoje nepoverenje je razumljivo ali znaj da nikada te ne bih povredio - kaze ozbiljno
- Verujem ti- izustim tiho a on se nasmeje pa me uhvati za ruku.
- Hajde dodji- povede me po tesnom putu a nakon nekoliko metara ugledam ispred sebe raj.Iza zbunova i drveca se nalazi mali restoran sa predivnom bastom.
Dvoriste je celo osvetljeno i izgleda preljepo i intimno.
Stolovi su dovoljno udaljeni jedan od drugog i svi su za po dvoje ljudi.Jel ovo mesto za parove?- zapitam se jer su zauzeti samo par stolova i na svako sede po jedan muskarac i jedna devojka.
- Kako ti se svidja?- pita me kada stanemo ispred restorana.
- Preljepo je kao raj na zemlji.Nisam znala da ovo mesto postoji- kazem zadivljeno
- Iskreno ni ja nisam znao.Jedan drug mi je jutros rekao da postoji ovo mesto i evo nas ovde .
Uzvratim mu osmeh a on pusti moju ruku pa svoju postavi na dnu mojih ledja.
- Hajde dodji- krenemo zajedno ka naj udaljeniji sto.
Ovo je mesto za zaljubljene parove.
Zar smo mi par?Sednemo i on naruci vino pa narucimo i veceru a onda je zavladala tisina.
- Preljepa si- kaze nakon par trenutaka sutnje
- Hvala- izustim tiho
- I jako mi se svidjas od prvog trenutka kada sam te ugledao- nastavi da me gleda u oci dok prica.
- I zeleo bi da budes moja devojka- ispali na kraju.
- Ja...- zamucam od iznenadjena od njegovu izjavu.
- Naravno ukoliko se i ja tebi svidjam - kaze malo nesigurno
- Svidjas mi se - kazem tiho a on odahne od olaksanja
- Pa dali zelis da budes moja devojka?- pita nasmejano
- Zelim- kazem i ugrizem se za usnu
- Onda da nazdravimo za nas novi pocetak- kaze u trenutku kada konobar donese vino i sipa u casama.
Novi pocetak to zvuci lepo. Nazdravimo i opustimo se oboje.Pricao mi je o svom detinstvu i o svoje roditelje kao i o svoju fudbalsku karijeru.Bio je divan kao i svaki put do sada.Celo vreme je drzao moju ruku dok je pricao i osecala sam se divno.
- Ne bi zeleo da se ovo vece zavrsi ali ujutru imam trening- kaze sa malu nelagodu.
- I ja moram da budem kuci pre ponoci.
- Jesi li ti pepeljuga ?- pita nasmejano a meni dodje do mozga sta sam rekla pa se i sama nasmejem na svoje reci.
- Nisam - izustim tiho
Nakon sto je platio racun krenuli smo polako po istim putem po kojeg smo i dosli.
Otvorio mi je vrata kao pravi dzentlmen a onda smo krenuli natrag u grad.- Gde zivis?- pita kada udjemo u grad
- Mozes da me ostavis kod hotela uzecu taksi- kazem jer ne zelim da se muci
- Moja devojka se nece voziti u taksi u ovo doba- uzvrati uvredjeno
- Ja samo ne zelim da se mucis- izustim
- Ne mucim se ja uzivam u vremenu koje provodim sa tobom.
Kazem mu adresu ali i napomenem da se parkira malo dalje jer moj otac je postavio kamere oko cele kuce.
To ga je nasmejalo ali nista nije rekao.
Stizemo u blizini kuce i on ugasi auto pa sidje i otvori mi vrata.- Hvala ti na ovo divno vece- kazem kada stanemo malo dalje od kapije moje kuce
- Ovo je najlepse vece u mom zivotu- kaze i pomeri jedan moj zalutani pramen iza uha.
Progutam knedlu jer znam sta sledi.Polako se spusta i staje na milimetar od mojih usana.Pogleda me u oci a onda opet spusti pogled na moje usne i nezno me poljubi.
Sklopim oci od uzitka i opustim se.Ljubi me nezno kao da sam od stakla a moje srce kuca kao ludo od srece.Uzvracam mu poljubac a nase usne plesu u istom ritmu.Toliko je divno i carobno. Nikad nisam bila srecnija.
Nakon nekog vremena nasloni svoje celo na moje.Osecam kako mu srce lupa ispod mojih prstiju.
Svojim rukama me uhvati za lice pa me pogleda u oci.
- Laku noc lutko- kaze zaripnutim glasom pa me poljubi u celo.
- Laku noc- kazem i krenem da se udaljavam unatrag ali se ne okrecem vec nastavjam da gledam u njega.
Dok sam hodala nisam ni primetila da sam presla svoju kapiju i otisla predaleko.
Kada sam to shvatila lupila sam se po glavu i krenula napred a on se nasmejao na moju nespretnost.
Mahmula sam mu rukom i on je uzvratio a onda sam usla u dvoriste i zatvorila vrata.Ja sam se zaljubila. 🥰
Hvala vam na citanju ♥️😘

ESTÁS LEYENDO
𝔽𝕦𝕕𝕓𝕒𝕝𝕖𝕣 🔚
RomanceCetvrti i zadnji deo serijala o porodici Ivanov. Prica o Luka i Lini