Is this love? |Croatian|

Part 9

Antonela P.O.V

''Ii što ćemo sad?!''
''Ne znam... možda da ju ja odem potražiti, a ti bi mogao nazvati sve bolnice u blizini''
''Oke''

Izašla sam iz Neymarove kuće, sjela u auto i krenula tražiti Nicole. Samo se nadam da je dobro.
(...)

Tražim ju već sat i pol.. Odlučila sam nazvati Neymara. Možda je on imao više sreće

~razgovor~

'Hej, jesi saznao šta?'
'Nisam.. niti u jednoj bolnici nemaju pacijenta po imenu Nicole Martinez'
'Krasno..' - rekla sam sarkastično
'A da zovemo policiju?'
'Ne znam, što ako se ipak pojavi?'
'Dobro, ako se ne pojavi do jutra idemo na policiju'

~kraj razgovora~

Otišla sam doma.
Nisam mogla dugo zaspati. Bila sam jako zabrinuta. Valjda je dobro. Nadam se da ćemo je naći. Pa nije u zemlju propala.

~jutro~

Probudila sam se oko 8h te se brzo spremila i otišla do Neymara da vidimo da li ćemo ići na policiju ili što već...
Sjela sam u auto i za nekih 15-ak minuta stigla. Pokucala sam na vrata, a on mi je ubrzo otvorio

''Hej, uđi'' - rekao je te stao sa strane vrata
''Jesam te probudila?''
''Ma nisi.. nisam sklopio oka cijelu noć. Previše sam zabrinut''
''Znam kako ti je..''
''A da nije ona možda otišla kod svojih roditelja?''
''Al javila bi nam se na mobitel''
''Da, valjda...''

End of Antonela P.O.V

Zrake sunca su mi nemilosrdno svjetile u oči i probudile me. Polako sam ih otvorila. Sjedila sam leđima naslonjena na drvo. Magic (tako joj se zove konj) je fino papao travicu pokraj mene.

Protrljala sam oči i sjetila se da sam jučer otišla na ranč do svog konja. Kada god trebam razmisliti o svemu uvijek odem jahati jer me to smiruje. Tako da sam s Magicom jahala uzbrdo kroz neku manju šumu. Stigli smo na vrh brda. Nikad prije nisam bila ovdje, ali mi se sviđa jer je tiho i mirno, a pogled s te visine je prekrasan. Sišla sam s Magica i zavezala ga za neku deblju granu da ne ode i pustila da pase. Sjela sam se na tlo kraj njega i naslonila o neko drvo. Dugo sam razmišljala o Neymaru. Trebam li mu oprostiti? Želim da se pomirimo i da opet budemo zajedno ali prevario me. Kako da mu nakon toga vjerujem? Zbunjena sam. Ne znam kako da postupim... od silnog razmišljanja sam očito zaspala.

''Krasno! Ma bravo Nicole!!'' - rekla sam sama sebi
Kakav moraš biti idiot da zaspeš u šumi?! Izvadila sam mobitel iz džepa da vidim koliko je sati. Ma super! Još mi se i baterija ispraznila. Popela sam se na Magica i pojurili smo prema štali

(...)

Vratila sam ga u štalu, a ja sam otišla doma. Nije mi dugo trebalo da dođem. Otišla sam gore u sobu i priključila mobitel na punjač te se otišla otuširati. Kapljice mlake vode su klizile niz moje tijelo što mi je godilo. Izašla sam iz tuša i omotala se ručnikom. Iz ormara sam izvukla neku široku majicu i crne tajice. Kada sam to obukla, uzela sam mobitel da vidim je li me netko možda zvao. 34 propuštena poziva od Antonela, 21 od Neymara i 1 od mog brata. Samo sam zinula. Nazvala sam Antonelu da vidim 'gdje gori'

~razgovor~

'Nicole?!?!'
'Hej pa di gori?'
'Di gori? Di gori?!?! Pa mislili smo da si nestala!' - govorila je sva izvan sebe
'Ja?! Zašto bi nestala? I tko to 'mi'?' - upitala sam sumnjičavo
'Jel to Nicole??' - čula sam dobro poznat glas pokraj Antonele s druge strane slušalice, tako je to je bio Neymar
'Jel ti shvaćaš da smo željeli zvati policiju? Pretražili smo cijelu Barcelonu zbog tebe! Zašto se nisi javila?'
ja: oprosti, crkla mi je baterija na mobu.. '
'Gdje si bila uopće? '
'Gdje je bila??' -ponovno sam čula taj glas
'Odkud da ja znam?!'
'Pa jesi ju pitala sad!'
'Pa jesam! Al ne može odgovorit u sekundi!'
'Okok' - raspravljali su
'Noo? Gdje si bila?'
'Ma zaspala sam u šumi.. '
'Molim?!' - rekla je u šoku
'Gdje je bila? Gdje je bila?' - ispitivao je nestrpljivo
'U šumi'
'U šumi?! Kog vraga je radila u šumi?!'
'Kog vraga si radila u šumi?!' - ponovila je misleći da nisam čula Neymara
Ispričala sam joj u kratkim crtama što je bilo i tako smo završile razgovor.