Is this love? |Croatian|

Part 1.

"Trrn Trrn Trrn" -zvonila je glupa budilica koju sam mrzila. Umornom rukom sam tražila glupu budilici koja se nije gasila. Nekako sam ju ugasila, bilo bi jednostavnije da sam otvorila oči.
"Bravo Nicole, bravo..." -mrmljala sam sebi u bradu
Ležala sam u krevetu dok se nisam sjetila da danas moram do tatine tvrtke. Ustala sam se i poput nekog zombija odšetala do kupaonice. Ušla sam pod tuš i pustila mlaku vodu da teče niz moje tijelo. Uskoro sam bila gotova pa sam izašla iz tuš kabine i ogrnula se ručnikom. Obavila sam jutarnju higijenu i obukla 'donji' veš. Odšetala sam do ormara, iz njega sam izvukla uske crne traperice i bijelu košulju. Trebala bih ja nositi suknju, ali ne volim suknje. Obukla sam ono što sam izvadila iz ormara i ponovo odšetala do kupaonice. Kosu sam svezala u visoki rep, a na lice sam stavila malo pudera i maskare. Izgledala sam kao 'prava poslovna žena' makar sam bila nešto totalno suprotno. Oduvijek sam bila sportski tip, nikad nisam mogla biti cijeli dan kod kuće i buljiti u TV. Sigurno se pitate zašto sam se onda ovako obukla... Zato što je moj otac jedan od najtraženijih odvjetnika u Španjolskoj, a i kada ode u mirovinu Marko i ja dobivamo po 50% tvrtke tj. pola-pola. Zato povremeno (kao danas) moram otići tamo da pomognem tati i 'proširim' znanje o svom poslu. Sišla sam niz stepenice i zgrabila ključeve od auta i torbicu. Uskočila sam u svoj Audi i krenula prema tvtrtci. Usput sam stala u pekaru i kupila kroasan s čokoladom, ne mogu ja bez čokolade. Nakon 10-ak minuta lagane vožnje stigla sam pred tvrtku, parkirala sam auto i krenula u zgradu točnije neboder.
"Dobro jutro gospođice Martinez!" ljubazno me pozdravila gospođa Karmen, inače je negdje srednjih godina i koliko znam ima obitelj i radi na recepciji
"Dobro jutro!" pozdravila sam i ja nju te joj se nasmiješila
Došla sam do dizala te pritisla dugme (tipku) da dizalo 'dođe'. Ubrzo je 'došlo', ušla sam u njega i pritisla broj (tipku) 30.
Neboder je bio pun sudnica, ureda raznih sudaca i odvjetnika, ma čega sve ne? Moje razmišljanje je prekinuo piskutavi zvuk dizala. Odmah sam otišla do tatinog ureda, pokucala sam.
"Naprijed!" začula sam dobro poznati, ozbiljni glas
"Hej tata." rekla sam zatvarajući vrata ureda
"Bok Nicole" rekao je i skrenuo pogled s hrpe papira na mene
Malo smo razgovarali pa mi je dao papire koji su bili vezani za neki kao i uvijek lagani slučaj. Vrlo često mi daje lagane i dosadne slučajeve kako bih naučila što bolje raditi.
"Gdje je Marko? Neće doći?" upitala sam k'o iz topa
"Ne, otišao je u Rim" odgovorio je nezainteresirano
"Kako? Pa nije mi se ništa javio..." rekla sam pomalo tužno
"Rekao mi je da te zvao jučer par puta, ali se ti nisi javila." skrenuo je pogled s papira na mene
"Aha to... Bila sam na treningu, a čim sam došla kući sam zaspala" pomalo razočarano sam rekla
"Opet ti s tim treningom?! Samo se umaraš i trošiš vrijeme na to, a neće ti ništa pomoći u životu!" odbrusio je ljutito na što sam ja okrenula očima
"Ne okreći mi očima!!" rekao je još ljuće
"Dobro!! Idem ja u svoj ured" rekla sam smireno "Mislim da je to najpametnije" mrmljala sam sebi u bradu, pokupila papire za slučaj i krenula prema svom uredu. Tata je uvijek imao nešto protiv sporta jer sam kao mala svako malo imala neku ozljedu ili bila u bolnici zbog slomljene noge, ruke, prsta ili sam zaradila nekoliko šavova, naravno to se događa i dan danas. Neću sad previše pričat o tome...
(...)
Sjedim u uredu i listam papire za slučaj.
"Kako retardirano!" povikala sam iživcirano i bacila papire na stol
Bila sam ljuta jer mi tata neda priliku da se dokažem s nekim težim slučajem, a ne ovo. Znači moram dokazati da moj klijent nije prošao kroz crveno kao što tužitelj kaže. Kako glupo! Ajme pa samo nabavim snimku kamere sa obližnjeg objekta i sve dokažem, pa mislim to bi i najveći idiot mogao napraviti. Suđenje je prekosutra u 10h.
(...)
Čim sam došla doma skinula sam tu 'neudobnu' odjeću sa sebe i obukla donji dio NIKE crne trenirke i usku rozu majicu, također NIKE s natpisom 'Do it with me'. Na stopala sam obukla stopalice, nisam voljela šlape (papuče). Idu mi na živce! Znam, ja sam čudna osoba, ali takva sam kakva sam... Otišla sam do kuhinje te uzela tri šnite kruha i Nutellu. Nije mi dugo trebalo da to pojedem. Razmišljala sam što bih danas mogla raditi. Kuća mi je uvijek bila čista i uredna. Ja sam tip osobe koji uvijek sve drži pod kontrolom. Nemam nikakvu čistačicu, ni kuharicu sve radim sama. Nikad nisam mogla razumjeti te bogataše koji imaju kuharicu, čistačicu, vrtlara i pitaj Boga šta sve ne..
(...)
Zgrabila sam već spremljenu torbu za trening i skejt te krenula kod svog konja, Megica.
(...)
Vozim se na skejtu i slušam svoj omiljeni playist. Odjednom mi je mobitel zazvonilo, nisam vidjela tko zove jer sam razgovarala preko slušalica.
"Halo?"
___________________________________________
Evo ga 1. part, nije nešto previše zanimljiv jer nema Neya, ali pojavit će se on već u sljedećem nastavku ne brinite se :) hvala svima koji čitaju i onima koji stisnu zvjezdicu (vote)
Ly ❤❤