Is this love? |Croatian|

Part 20

"Trudna sam!"
Samo je gledao u mene. Bez ikakve emocije. Ja sam samo očekivala da progovori nešto, bilo što. Ali ništa! Apsolutno nikakve riječi nisu izlazile iz njega.
"Dobro nastavi šutjeti" - govorila sam već vidno ljuta - "ali ja ću to dijete zadržati, briga me ako ti njega/nju ne želiš! Evo ja ću sad otići ako treba!"
Krenula sam lamatati rukama i nisam prestajala brbljati.
"Hej, hej. Smiri se" - govorio je tako mirnim i nježnim glasom dok me držao za nadlaktice
"Ti si trudna?" - pojavio mu se neki smješak u kutu usana.
Samo sam potvrdnu klimnula glavom pa ju tužno pognula.
"Isuse Bože, ne mogu vjerovati. Postat ćemo roditelji!" - veselo me zagrlio i čvrsto prislonio sebi na prsa.
"T-ti nisi ljut?"
"Nisam ludice, pa zašto bih bio?"
"Kada sam ti to rekla izgledao si kao da ne želiš dijete"
"Bio sam samo u šoku."
"Znači nisi ljut? Nećeš me ostaviti?"
"Naravno da neću. Ne pričaj gluposti!"
Poljubio me i ruku mi stavio na trbuh, a ja sam svoju stavila preko njegove. Odvojili smo se iz poljubca i oboje nasmijali.
"Samo... još nisam bila kod doktora pa nisam 100% sigurna jesam li trudna.."
"Pa jesi napravila test?"
"Jesam i pozitivan je, ali svejedno."
"Dobro onda zakaži termin pa ćemo otići."
"Već jesam."
"Pa kad si ti to meni mislila reći?"
"Aam..."
"Tek kad odeš kod doktora da budes sigurna jel tako?" - samo sam kimnula
"Pa dobro zar si stvarno mislila da bih te ja ostavio.. ili tražio da pobaciš?"
"Ne znam, nisam znala želiš li ti to dijete, pogotovo onda kad si rekao da je dijete teret i sve to.." - pognula sam glavu
"Ti dobro znaš da te nikad ne bih ostavio i da mi uvijek možeš sve reći. Molim te nemoj mi nikad ništa skrivati.."
Ove riječi su me stvarno smirile. Sad ispada da sam bila baš glupa kada sam mislila da će me ostaviti.
Još smo malo pričali, a kasnije utonuli u san...
Evo gaa!
1) Nastavak je trebao biti objavljen jučer, ali wattpad...
2) Novi ne znam kad će :/ ali vrijedi vote+kom=prije nastavak
Ly❤