Leaving Tonight

Dvadeset - drugi dio

Zadnji put sam bacila pogled na ogledalo i zadovoljno se nasmiješila. Obukla sam svoju novu haljinu. Crvenu sa bijelim točkicama. Stavila malo crvenoga ruža i krenula.

"Mama idem ja. Doći ću negdje za 3/4 sata."

"Uredu, dušo. Zovi ako ćeš kasniti," čuo se mamin glas iz dnevnoga. Brzo sam izašla iz kuće, a na prilazu me čekao Jim u svojem novom autu. Veselo sam sjela na suvozačevo mjesto:" Hej," pozdravila sam ga.

"Lijepa si," pogledao me je i uputi svoj slatki half-smile.

"Hvala, i ti si se sredio," nasmiješila sam se.

"Samo zbog tebe," ok rastopila sam se i pocrvenila malo, moram pruznati.

Jim se nageo prema meni te me nježno poljubio. Uzvratila sam poljubac. Stvarno mi se sviđa Jim, svakim danom sve više i više. Osjećam se presretnom uz njega. Potpuno je drugačiji od Jamesa. Jim je stalno brižan i pažljiv, niježan je i nema lošu prošlost. James zna biti nagao i sa njim nikad ne znaš na čemu su. Moj Jim nije takav, netrebam se bojati da će me povrjediti. Potpuno mu vjerujem.

"Bolje da krenemo," prekinula sam poljubac," Ćekat će nas."

"Okej," tiho je odgovorio i onda me poljubio u vrat. Upalio je motor te smo krenuli prema kinu.

--------------------

Ubrzo smo se našli kod kina, a auto je Jim parkirao u obližnjem parkiralištu.

Tamo su već bili James i, naravno, Rose. Rose je bila naslonjena o zid, dok ju je James strastveno ljubio. Ispred kina? Pred djecom? Zar nemaju srama?

Jim se nakašljao te su se James i Rose razdvojili te su se okrenuli prema nama. Oko Jamesovih usnica je bio razmazan Rosin blijedo rozi ruž.

"Hej," pozdravili su u isti glas.

Kimnula sama, a Jim ih je veselo pozdravio. Još sam imala te odvrate scene u glavi, mislim da ih se neću tako skoro riješiti. Suzdržavala sam se da ne napravin grinasu u znak gađenja.

"Kupili smo karte," rekao je James.

"Gledat ćemo horor," veselo je rekla Rose

Krasno! Užasno mrzim horor filmove. Prije sam ih obožavala, a sada.... Nemogu spavati normalno mjesec dana nakon što ga pogledam. Ne zezam se ni najmanje.

Ove će biti vrlo zabavno.

"Super," rekao je Jim

"Jej," sarkastično sam rekla nasmiješivši se.

"Idemo onda unutra, uskoro počinje."

James je pružio Jimu 2 karte te je krenuo ispred nas sa Rose.

"Znam da ne voliš horore..." počeo je Jim.

"Blago rečeno," namrštila sam se.

" Možemo im reći da gledamo nešto drugo..." prekinula sam ga tu.

"Ne ne ne... Neću još da mi se smiju hhh..." frknula sam. Jim se nasmiješio :" Ako se uplašiš, ja sam odmah do tebe," te namignuo. Zakolutala sam očima, neće me valjda toliko biti strah...

Moje sjedalo je bilo do Rose-inoga. Krasno. Film je počeo relativno brzo, nije bilo toliko reklama. Onda su se svjetla ugasila i počeo je... Scene su bile užasne, naježim se čim ih se sjetim. Neznam kako netko može to gledati. Cijelo vrijeme sam držala Jima za ruku, a sa drugom rukom sam pokrivala oči. Nadam se da mu nisam previše jako stiskala ruku, jadan on sa mnom. Mislim da večeras neću brzo zaspati, budem pročitala par knjiga i sve pet.... Nadam se.

"Što ćeš jesti?" pitao je Jim,sjedili smo u McDonaldsu.

"Uzmi mi samo shake od vanilije," nisam bila nešto osobito gladna. Ne terebam napomenuti da se James i Rose ne odvajaju. Hellou jeli to bilo "date u četvero" ili sam ja taj dio propustila, a mislila sam da ćemo bar normalno razgovarati. I da, nisam ljubomorna. Ne želim biti kao ona, bez srama, prozirna (odmah se vidi da je jedna od onih lakih cura) i plus, oprostite na izrazu, glupa. Dok smo dolazili do McDonaldsa imala je par vrlo zanimljivih ispada, tako da sam se morala suzdržavati od smijeha.

Ubrzo je došao Jim sa hranom. Uzela sam svoj shake i slamku sto sam dobila uz njega.

"Je li ti bilo dosadno?" upitao je Jim sjedajući kraj mene.

"Pa da," stegnula sam ramenima.

"eto sad sam ja tu pa neće," nasmiješila sam Se, a on me nježno poljubio na obraz.

"Što si uzeo?" pogledala sam u njegov tanjur na kojem sr nalazio hamburger. "Fuj," dodala sam.

"Ne voliš hamburger?" upitala je Rose.

"Zgadio mi se," stegnula sam ramenima. Prije 2 tjedna sam pojela hamburger u jednom fast food restoranu te cijelu noć povraćala. Nakon toga ih jedva mogu pogledati. Nikad više.

"Još jedan dokaz da si čudna," frknula je zabacujući svoju plavu kosu. Jesam li ja to dobro čula ili...

"Molim?" zbunjeno sam je pogledala.

"Štreber si, mrziš sve što drugi vole i glumiš da si nešto posebno i da si drugačija," zlobno se nasmiješila i naslonila na stolicu.

"Kako to možeš reći? Kate je najbolja osoba koju sam ikad upoznao i sigurno nije kao i drugi jer takvi ljudi kao ona se rijetko rađaju. Idemo Kate," Jim se digao i potegnuo mene za sobom.

Kada smo izašli iz McDonalds Jim me i dalje držao za ruku te me zagrlio. Užasno se osjećam kada netko ima ružne misli o meni i ako me vrijeđa. Imam dojam da cijela škola tako misli i meni, zbog toga me i to više pogađa. Jim je znao da sam ja vrlo osjetljiva osoba, znao je kako treba sa mnom postupati. Tako je brižan i pažljiv.

"Hajde idemo," rekla sam mu i povukla ga u smjeru auta.

Nakon pola sata nalazila sam se na krevetu u svojoj plavoj pidžami. Dopisivala sam sr ja Jimom preko facebooka.

"Hej mala, što radiš?"

"Ležim, što ti radiš?"

"Raznišljam."

"O čemu?"

"Tebi." nasmiješila sam se.

"Što o meni?"

"Kako si krasna i koliko te volim."

Jeli on napisao da me voli. Gledala sam u poruku neko vrijeme i smiješila se. Bila sam presretna, srce mi je brže tuklo.

"Umm.... Znam da zvuči neobično, ali stvarno mi se sviđaš. Svaki dan zamišljam o tebi, tvojoj kosi, tvojim prekrasnim očima. Sviđa mi se što znaš što hoćeš i najbolja si djevojka koju sam imao. Možda je rano još, ali volim te...." suze su mi išle na oči dok sam to čitala i utipkala "Stvarno sam zatečena... Sve što si rekao je divno. Ne mogu zanijekati da ne osjećam nešto prema tebi. Stvarno mi se sviđaš, ponekad pomislim da čak i više od toga, ali strah me..."

"Razumijem.." bio je Jimov odgovor. Osjećala sam se koda sam mu slomila srce.

"Ne mogu razgovarati o ovome preko fejsa. Rađe da se nađemo?" uvijek mislim da je razgovor oči u oči uvijek najbolja solucija.

"Nazvat ću te..." napisao je i onda je pisalo "offline". Možda bi bolje bilo da sam napisala te 2 riječi nego ga ovako mučila, ugrizla sam se za usnicu. Listala sam kroz naslovnicu i ugledala Rose-inu fotografiju, ah najrađe bih joj počupala tu grivu. Stvarno ne vjerujem da je cijelo vrijeme James šutio. Prijatelj mi je, pobogu, mogao me je braniti.

Ponekad se razočaraš u ljude, koliki god ti bili bitni- uvijek će napraviti nešto jebeno glupo ili u mome slučaju ništa. Barem da je pokazao da mu je stali do našega prijateljstva, ali ni to. Čak me više ni ne zove, u školi me izbjegava. Prvo me navikne na sebe, na svoje društvo, a nakon toga jedva da mi bok reče. To jebeno boli. Zar mu ja ništa ne značim? Zar je sve ono što smo imali samo bio san? Možda sam ja kriva...