Leaving Tonight

Osamnaesti dio

Bilo je suncano poslijepodne. Djeca cu se igrala po parku, a ptice su veselo cvrkutale. Sunce je sjajilo svim sjajem i nježno me grijalo. Osjećalo se ugodno, upijala sam svu sunčevu toplinu jer mi je falila. Ovih par mjeseci sunce jedva da je provirilo, a tmurno se vrijeme ovilo oko grada. Kako sve više sunčevih zraka dopire, tako se i moje raspoloženje mjenja na bolje. Valjda su i moji tmurni dani iza mene i valjda opet dolazi sreća i mir u moj život. Duboko sam udahnula i u moja pluća je ušao friški proljetni zrak. Nasmiješila sam se.

"Nije li lijepo?"

Pogledala sam prema Jimu koji je sjedio kraj mene. Dogovorili smo se da ćemo se naći poslije škole.

"Pomalo," odgovorila sam i sjela na travu:"Koda je proljeće došlo."

"Šteta pa zovu pogoršanje idući tjedan," rekao je Jim sjedajući uz mene na tlo.

"I kako je prošao drugi dan škole"

"Super. Lijepo mi je sa tobom sjediti kad imamo zajedno nastavu," zavodnički se nasmiješio.

Neugodno sam se nasmiješila i stavila pramen kose iza uha.

Pomalo mi je čudno što odjednom netko želi imati posla sa mnom. Da je htio, lako je mogao postati dio elitice u školi. Ionako već pola cura trči za njim, a ja sam nekako postala ona sretnica sa kojom se on želi družiti. Čak mi je ostavio svoj broj, a jedva se poznajemo. Naravno ja se nikad nebi usudila nazvati ga (vjerovatno sam od onih cura koja misli da dečki trebaju napraviti prvi korak), istina je da sam presramežljiva i bojim se da ne dobijem odbijenicu. No pošto je on meni bio dao broj, pitao je za moj. Dala sam mu svoj broj i već me istog popodneva bio zvao. A znala sam ga jedan dan....

"Morala bih ići," ustala sam i protresla si hlače.

"Čekaj," ustao se sa zemlje te veselo nasmiješio:" Budem te nazvao danas, može?"

"Da, naravno," nervozno sam odgovorila.

Stavila sam torbu na leđa i pozdravila se sa Jimom te se uputila kući.

"Gdje si dosad bila?" derala se mama iz kuhinje:" Kasniš dva sata na ručak! Sve ti se ohladilo!"

"Umm... Morala sam nešto raditi u knjižnici," slagala sam malo jer bi mi bilo neugodno da sazna da sam bila sa nekim dečkom. Neće se ništa dogoditi ako prešutim nešto...ili pak slažem, ionako je nema doma često.

"Ajde ostavi stvari u sobu i odmah dođi ovo pojesti," rekla je mama dok je obuvala svoje crvene štiklice.

"Gdje ideš?"

"Idem sa tvojim ocem na jedno putovanje. Neće nas biti tjedan dana, ako saznam da se nešto dogodilo- jao tebi i tvom bratu," oke mislim da sam shvatila, ustala je na lijevu nogu :" Dragi, jesi gotov više. Kasnimo!"

Aha, da... Stara scena, tata se sprema cijelu viječnost i kasni, a dotle mama šizi i puca po šavovima jer se boji da ne zakasni na let. Pa ima i drugih letova zar ne.

Tek mi je onda odzvonilo u ušima. Pa bit ću sama( oke sa bratom, ali njega nema većinu vremena pa to nećemo ubrojiti) i moći ću raditi što god hoću.

Dobro sumnjam da ću raditi što ostali tinejđeri (lude partye), vjerovatno ću pokušat raditi kolače i ostaviti cijelu kuću u neredu. Jedino možda brat organizira party jer to često radi kada nema roditelja. Samo da mene opet ne okivi kada netko razbije nešto. Najlakše je okriviti najsmotaniju osobu u kući da je nešto slomio jer jednostavno..... takvi smo....

Za par sekundi je tata dojurio i brzo obukao cipele i sako na sebe. Zgrabio kljuceve i pomalo zadihano izgovorio:"Idemo."

Uto su oni brzo izašli iz kuće jer ih je taxi već podulje čekao, a mama je samo usput doviknula :"Ako što bude, nazovite nas. Ručak ti je na stolu," te ušla u taxi.