Leaving Tonight

Deveti dio

Ležim potrbuške na krevetu sa slušalicama u ušima.  Ne mogu se skoncentrirat na knjigu koju čitam.  Prevrnem se na leđa i buljim u strop, knjigu bacim u kut sobe i uzmem mobitel u ruku. Nijedan poziv, nijedna poruka. Već 3 tjedna, ništa.

Tri tjedna otkad je zalupila vrata pred mojim licem. Samo tako, odjednom je prestala pričati sa mnom. Bile smo prijateljice  već 17 prokletih godina. Mislila sam da me jedina razumije, a uspostavilo se da nije. Uspostavilo se da ju boli briga za mene, isto kao sve ostale. Našla si je facu, goreg od Emanuela (nisam znala da to može biti), samo što sad dopušta da manipulira sa njom. Dopušta si to, da se ponaša kao poslušna djevojčica. Užasno se promijenila. Postala je kao droljica. U samo takom kratkom roku, nisam znala da se može to dogoditi. Ne mojoj Lucy, uvijek optimističnoj i dragoj Lucy. Ni ne zna koliko me povrijedila. Osjetila sam kako me steže u prsima, ostala sam bez jedine prijateljice koju sam imala. Noći sam provela plačući u kutu svoje sobe gledajući naše slike. 

Odložila sam mobitel na pod pokraj kreveta i ustala po večerati. Dok sam si radila sendvič brat je ušao u kuhinju.

''Sestro,'' tiho je upitao lupajući prstima o stol.

''da?''

''Jesi dobro?'' Pogledala sam ga u oči, izgledao je zabrinuto.

''Da zašto ne bih,'' odložila sam sir na komad kruha i pogledala u njega.

''Izgledaš…'' zastao je

''kako?''

''Koma. Otkako ste se posvađali sva si nikakva. Razumijem da ti je teško, ali ako si mogla dosad bez nje možeš i sad.  Dobra si cura i brzo ćeš naći društvo,'' rekao je nasmiješivši se da me ohrabri.

''Bit ću dobro, bez brige,'' nasmiješila sam se i stavila komad sendviča u usta.

''Idem danas van, odi sa mnom. Ne prihvaćam ne.''

''Si siguran?'' upitala sam punih usta.

''Da, ajde. Onda može?'' pljesnuo je rukama i izgledao je veselo. Bio je stvarno dobar brat. Kimnula sam glavom i uputila mu topli osmijeh.  Nakon što sam pojela obukla sam se na brzinu i našminkala. Nisam pretjeravala sa šminkom, stavila sam ono uobičajeno.  Čula sam da netko kuca na vrata moje sobe.

''Uđi''

Pojavila se glava mog brata, a onda sam osjetila miris njegovog parfema. ''Idemo,''potegao me za ruku i vodio tako sve do auta:''Mislim da možeš sama sad ući,'' nasmiješio se i potapšao me po leđima. ''Mogu,'' nasmijala sam se.

Parkirali smo se ispred nekog cluba čije ime nisam uopće zapamtila.

''Kate,'' Luke me pogledao u oči. ''Prijateljica ti je žešća budala i gle, neću dozvoliti da doma se deprimiraš zbog nekog kao nje. I plus da si se nastavila družit sa njom bio bi skroz protiv toga,'' rekao je ljuto.

''zašto,'' uputila sam mu začuđeni pogled.

''Cura se počela drogirati i tako to. Stvarno je na lošem glasu sad u školi, drži se podalje od nje''

Gledala sam ga u čudu. Moja Lucy se počela drogirati? Nisam mogla vjerovati. Osjetila sam kako mi se suze nakupljaju u očima.  Ne može si to raditi, ne. Trepnula sam da si potjeram suze u očima.

''Idemo onda,'' otvorila sam vrata auta i izašla.

Uskoro sam se našla u prostoriji puno ljudima. Malo tko je plesao.  Luke je rekao da je to malo drugačiji club od ostalih jer se malo pleše, a više priča. pije itd.  Ovu noć se neću napiti nego ću samo piti limunadu.   Ne želim poljubiti još jednog dečka pa da pišem još više domaćih. Još ću do kraja godine cijeloj školi ih početi pisati.