Leaving Tonight

Dvadeset- šesti dio

Sljedeci dan u školi, dok sam spremala svoj ormarić, netko me potapšao po ramenu. Poskočila sam od straha, a onda, prije nego li sam se i okrenula, zacula sam onaj dobro poznat smijeh. Bio je to James. Oh ne. Imala sam neopisivu želju da uđem u ovaj svoj ormarić i dugo vrijeme ne izlazim. Aaahh. Okrenula sam se, pogledala ga u oči, a zatim brzo spustila pogled i zadrzala ga do daljnega na podu.

"Čega se bojiš? Nije valjda još od onog horora kojeg smo gledali kad...-" prestala sam ga slušati. Znala sam kamo ovaj razgovor vodi. I nije isao u dobrom smjeru. Morala sam to nekako zaustaviti. Ali opet, ne mogu dovijeka lagati.

"Ne, samo nisam nikog očekivala. Šta trebaš?" pogledala sam ga u oči, a zatim ponovo u pod

"Paa... Znaš što sam ti predložio nekidan, Htio sam dogovoriti detalje." čudila sam se kako već nije čuo da me Jim prevario... stvarno mi nije bilo jasno.

"Pa, ovaj, ja..." zamuckivala sam, dok sam osjecala njegov pogled na sebi i milijun upitnika iznad njegove glave "Prekinula sam s Jimom." brzo sam progovorila razmisljajuci- što brze -to bezbolnije. osjećala sam kako mi obraze gore. James je od iznenađenja napravio korak unazad.

"Molim? kada? Kako?"

"Ne mogu sada o tome, zakasnit cu na sat." sat je počinjao tek za 5 min i to smo oboje znali, ali morala sam se nekako izvuc. Nije bilo ni vrijeme ni mjesto za ovaj razgovor.

Okrenula sam se nazad prema ormariću, žurno strpala knjige u torbu i jos i dalje zureci u pod, brzim sam se koracima uputila prema ucionici.

James me pokušao zaustaviti, ali sam se istrgnula iz njegovih ruku, a on me ispustio shvativši da nisam raspoložena za razgovor.

"Katee,cekaj!" zaderao se za mnom kroz hodnik, a ja sam se pravila da ga ne čujem. Znala sam da mi samo želi pomoći, ali nisam imala snage za ovaj razgovor, bar ne sada i ne s njim.

Ušla sam u učionicu i čekala da se oglasi zvono za početak sata. Morala sam preusmjeriti misli.

mislila sam da će mi to poći za rukom ako se budem koncentrirala na nastavu, ali pogriješila sam. Nisam se ni mogla koncentrirati na nastavu kada sam cijelo vrijeme odmotavala film moga i Jamesova razgovora razmišljajući raznim varijantama kako je razgovor moga teci, da sam ja nešto drukcije rekla. Također sam razmišljala o razgovoru koji slijedi s Jamesom. Razmišljala sam kako mu to sve priopciti i kakve ce njegove reakcije na to biti. Glavom mi je prošla i misao kako će me James njezno poljubiti i reći kako ce sve biti u redu. Protresla sam glavom kako b istjerala tu ideju iz misli. Zar ga opet želim? Ne. To ne smije biti tako.

Profesorove rijeci samo su prolazile i negdje daleko odjekivale mojom glavom. Jedino na sto sam mogla biti skoncentrirana bio je sat koji je visio profesuru iznad glave i polako vukao svoje kazaljke.

Odjednom sam primjetila neko komesanje medu ucenicima, spremali su knnige u torbe. Oho sto ce reci da nas je ovaj stari bradonja odlucio pustiti ranije sa sata. Ajde bar nesto lijepo u danasnjem danu! Spremila sam knjige i ustala se. Zatim sam shvatila da jedina stojim i tu su se pojavile sumnje.

"Gospođice Kate kamo ste se vi to uputili?" -upitao me profesor

Mislim da mi je bilo pametnije sutiti.

"Pišemo kratko provjeru znanja. Zar me nisi cula?" na licu mu se ocrtavao blagi osmijeh, taj profesor od pocetka mog skolovanja samo ceka kada cu pogrijesiti. Male stvari cine covjeka sretnim, zaista.

"Oprostite, nisam cula" sagnula sam glavu i tiho promumljala

Ispit nije prošao najuspješnije, ali bit će pozitivno. Malo će mi pokvariti dosadašnje ocjene, ali ima još vremena za popravke.

Poslije škole sam se zaputila pješice doma. Godio mi je friški zrak. Taman kada sam posegnula za slušalicama u džep, začula sam Jamesov glas. Osmijeh mi se pojavio na licu, iako mi se nije dalo pričati o Jimu, razveselila me njegova pojava.

"Hej.. ovaj.. mogu li te otpratiti do kuće?"

"Naravno"

"Kako si?" zastao je i pogledao me u oči.

Kada si kraj mene, odlično- pomislila sam. "Pa... ide."

"Sorry što te gnjavim, ali kako se to dogodilo?"

"Ti si valjda jedini koji to još ne zna." nasmješila sam se "Prrvario me" -osmijeh je splasnuo. Sjetila sam se svih onih lijepih trenutaka s Jimom. Svih onih laži. Nastala mi je knedla u grlu. Samo sam se molila da ne zaplačem.

"Molim?!! Koj smrad! Trebao sam to odmah znati! Trebao sam te zaštititi!"

"Nisi mogao znati, nitko nije." jedva sam progovorila

"Imaš pravo, ali.. Znaš da mi nikad nije bio drag, ali to sam većinom pripisivao svojoj ljubomori.." izgledao je tako uzrujano. Moram priznat da mi je drago vidjeti ga da se toliko brine o meni.

Ček ček... Što je on to rekao...- ljubomori? Ljubomoran na Jima- znači li to da mu se još.... hm nee, ne sada Kate.

"James, ne trebaš sebe kriviti. Sve je uredu. Vjeruj mi."

"Vidjet će me on još!" ljutito je nastavio ne obadirajuci moje riječi

"Ej,ej smiri se. Molim te nemoj ništa glupo napraviti"

"Ovo nije glupo" ljutito je rekao, a zatim se nasmijao i dodao "Drž se Kate, moram ići. Čujemo se kasnije." potapšao me po ramenu i ubrzanim korakom krenuo u suprotnom smjeru. To me sve zbunilo, ali sam nakon nekoliko trenutaka shvatila što smjera i nije mi se nimalo svidjelo.

"Jameees! Stani!" povikala sam, ali on se već previše udaljio i utopio se u gužvi ulice.

Te noći nisam mogla spavati. Previše misli i briga gušilo je moje snove.

Tek započet san u jutarnjim satima prekinula je zvonjava telefona. Odlučila sam ju ne obadirati. Nisam imala snage za ustati se iz kreveta. Zvonjava je stala. Ah ta lijepa tišina.

"KATEEE, TELEFON!" a jebemti ko sad zove

"SPAVAM" promuklo sam ogovorila

"KAŽU DA JE HITNO"

James.

Bio je to poziv iz bolnice. James je nastradao u tučnjavi. Proboden je nožem, ali izvan je životne opasnosti, zapravo nije jako ni stradao. U bolnici je samo da mu zaustave krvarenje ili što već i unutar par dana će biti pušten, koliko sam ja skužila.

Nožem? Jim ga je proboo nožem. Zar je moj bivši dečko tolika budala?