Vlasnik mojih misli

3.

Nikada u životu nisam bila sigurnija nego sada da se ne trebam vezati ni za koga. Imala sam odlučan cilj, ovo je samo posao moj izvor prihoda za fakultet i definitivno u svom šefu, koji čak i ne živi ovdje, ne treba da vidim privlačnog muškarca.

Dejan je bio treći primjerak zgodne braće Kostić. Usudila bih se reći i najzgodniji primjerak. Visok, crn sa trodnevnom bradom, sa puno seksipila koji je izvirao iz njega.

Nakon što je otišao iz kuhinje nastavila sam sa spremanjem kafe, iz mojih misli me trgnuo zvuk aparata. Sama pomisao da trebam otići u kancelariju gdje se on nalazi me činila nervoznom. Izgovorili smo toliko toga jedno drugome, rekla sam mu čak da ću ga prijaviti šefu, ni svjesna posljedica.

Kada bih ostala bez ovog posla, ostala bih i bez prihoda za moje školovanje, zato sam odlučila vuka niz dlaku. Lagano sam uzela tasnu u ruke i zaputila se ka kancelariji.

- Gdje si krenula? – na prilazu me zaustavila moja kolegica Ana koja je radila na pultu.

-Nosim šefovima kafu.

-Jesi li vidjela ko je došao?

Po mom mišljenju previše me uzbuđeno pitala za to.

-Vidjela sam, Dejan drugi šef – odgovorila sam namršteno.

U redu je Nataša, ne smiješ pokazivati tako očiglednu odbojnost prema tom tipu pred drugim ljudima. Morala sam da bodrim samu sebe kako ne bih izgubila i posao.

Ana je ušutila svjesna toga da već znam ko je došao, pa sam produžila naprijed ka uredu. Lagano sam pokucala od štok vrata, a kada sam začula Strahinjin potvrdni odgovor, ušla sam unutra.

Prvi utisak je bio da je razgovor o meni trajao svo vrijeme, ali sam se nadala da sam umislila to sve. Izignorisala sam Dejanov pogled i produžila sam ka stolu.

-Izvolite.

-Hvala ti draga naša Nato – Strahinja je rekao pogledavši u Dejana.

Ipak mi se nije učinilo, razgovor je očito tekao o meni.

-Nema na čemu.

-Ovo je naš brat Dejan, ali izgleda da ste se već upoznali – Arsen, koji nikada nije bio tako riječit, je izgovorio s podsmijehom.

-Ovaj, što se tiče toga. Upoznali smo se na malo ružan način i ja se izvinjavam gospodinu Dejanu zbog toga. Iskreno jako loš početak – odlučila sam spustiti loptu.

Dejan mi se nasmiješio – U redu je, ja sam ti zadao modricu na glavi za sve što si uradila.

Arsen i Strahinja su se nasmijali, a meni se nikada nije ovako svađalo kao sada.

-U redu je. Izvinjavam se još jednom.

-Mislim da ću se ipak ovdje zadržati malo duže, zanimljivo je. Zašto me niste zvali prije? – Dejan se smijao iza mojih leđa izgovarajući ovo.

Odlučila sam to izignorirati i otišla sam van iz kancelarije. Produžila sam pravo i ne pogledavši Anu koja je očito čekala informacije od mene. Svjesna je bila mog bijesnog pogleda, stoga nije me ništa ni pitala.

Ušla sam u svoju kancelariju i bijesno otvorila omot čokoladice koju sam strpala u usta.

Telefon mi je zazvonio, Marijana me zvala i odlučila sam se javiti.

-Halo, da li si za kafu večeras u Labirintu?

Nije ni svjesna kako nisam htjela nikada više ući u kafić kojem je on vlasnik.

-U redu, vidimo se oko sedam. Pozovi i Irinu.

Poklopila sam slušalicu. Nakon par minuta pauze shvatila sam da nemam potrebe da ga izbjegavam, potrebno je samo da se naučim osmjehnuti na sve.