Vlasnik mojih misli

2.

Jutro nakon incidenta sa umišljenim konobarom sam dočekala na svom poslu.

Firma AMS je i više nego dobro funkcionirala, sa šefom Strahinjom sam bila u itekako dobrom kontaktu, svaki izlaz na fakultet bi prihvatio i nikad se ne bi bunio što me nema. Drugi brat koji ima dionice i učešće u ovoj firmi, Arsen je bio dobra, ali jako povučena osoba. Distancirana, ne stidljiva više se ponašao kao na većem levelu. Sve u svemu braća Kostić su bili i više nego korektni prema meni.

Sjedila sam u svojoj kancelariji koja je bila manja više je sličila na portirnicu nego na kancelariju, ljepota u tom svemu je bio moj mali uređeni prostor, moj lični prostor koji sam uredila u bijeloj i žutoj boji sa povremenim crnim tonovima. Stol ispred mene je bio od mramora za šta se zadužio Strahinja.

Dobila sam poruku od Marijane sa željom da opet idemo u "Labirint" jer želi opet vidjeti Roberta, ali ja nisam željela vidjeti tamno smeđeg visokog muškarca koji me strašno osudio prije nego me upoznao.

Ignorisala sam njezinu poruku i javila mami da ću doći kasnije sa posla.

"Nato", čula sam Strahinjin glas.

Laganim hodom sam došla do njegove kancelarije gdje je sjedio zajedno sa Arsenom.

"Dobro jutro, izvolite?"

"Doći će nam i treći brat pa nam donesi tri kafe. Pričao sam ti o njemu došao je iz inostranstva i želi stvoriti nešto vlastito iako ima dionice ovdje, kretenasto zar ne?"

Strahinja je bio izuzetno pametan muškarac širokih ramena i guste crne kose sa rijetkom urednom bradom.

"Znaš kako, ja smatram da svako ima svoj cilj u životu, ako njega ne zanima ovo ne treba zanimati ni vas njega ne zanima transport niti išta vezano za to, pa ne trebate ga tjerati."

"Tata je slabog srca mama je napustila posao našla zamjenu doktorku neku novu samo kako bi tata ozdravio, a ovaj ga sad stresira jer zna da se tata jedino plaši našeg neuspjeha."

"Ne bih se baš miješala u te porodične odnose, žao mi je vašeg oca. Idem ja po kafe."

Strahinja je odahnuo. "Hajde Nato zdrava i živa bila."

"Ako Bog da."

Izašla sam i ušla praveći kafu na aparatu.

"Mmm kad su rekli da je ovdje dobra Nata nisam se nadao da je tu mala prgavica od jučer", glas koji mi je itekako poznat je dopirao do ušiju.

"Šta ti radiš ovdje gade jedan?", odmakela sam se od njega jer je prišao bliže.

"Ime mi je Dejan."

"Moje Nataša."

"Nato Nato sunce moje malo", smješio se.

"Izađi odavde."

Zgrabio me oko struka na šta sam se krenula koprcati pa sam završila glave zabijene u ormarić od kuhinje.

"Auć."

"Jesi dobro?", okrenuo me prema sebi silom mi mičući ruke s čela. "Brate ostala ti je čvoruga."

"Šta si sem konobara i doktor postao?"

"Ja sam vlasnik onog kafića i treći brat porodice Kostić."

Šamar realnosti me spucao pravo u facu.

"Pusti me na miru."

"Rekla si da ću dobiti otkaz."

"A ti si rekao da sam ja neka umišljena bogatašica koja troši lovu u skupim trgovinama, jesam kako da nisam. Ne osuđuj me prije nego što me upoznaš, odjebi od mene", dreknula sam se na njega.

"Sačekaj udarila si se zbog mene", povukao me i smjestio na stolicu, tražeći prvu pomoć u ormariću.

Obrisao mi je malu ranu, i zalijepio flaster. "Hvala ti."

"Oprosti što sam te tako okarakterisao", ozbiljno je izustio.

"U redu je, vidimo se."

Istrčala sam vani kao da me vrazi gone, zapravo me samo izgonila ova privlačnost među nama. Jebo te opipljiva je.

A/N

Znam da nisam dugo pisala

Nemam opravdanja za sebe sem puno obaveza jer sam maturant + loš period najlošiji do sad i preloše raspoloženje.

Potrudit ću se da nastavak makar izađe jednom sedmično

Komentirajte mi kako vam se dopada. Votajte takođe.

💚