Kad sunce zadje i nad gradom se nastani tama , tad počinju da se stvaraju priče ... neke da se pamte cjelog života a neke i mnogo duže .Tako je počela i Nirhanina priča , nije bila za pamćenje i dugo sjećanje ali je imala nešto da je na nju podsjeća ...
Ljetna veče , od sparine je bilo nemoguće i da se diše . Nezapamćene vrućine kako je najavljivalo na radiju već nekoliko dana . Bilo je bezbroj slučajeva da su prognoze bile pogrešne pa niko nije predavao značaj . Nirhana se spremala za završne ispite . Ako bude sve išlo po planu nosi će titulu najmladjeg studenta generacije . Majka i otac su sanjali da postane doktor ali ona je imala druge planove , mada je često slušala kako treba da iskoristi znanje u nešto korisno a ona je sebe samo smatrala sretnom i da je znanje sklupljala čitanjem razne literature a da je uspjeh u školi imala upravo jer se posrećilo da je o traženom gradivu negdje već pročitala ... Možda advokat ili nešto u polju istraživanja je vidjela sebe i potajno se nadala da će uspjeti ubijediti roditelje jer nikako nisu gubili nadu da je kod nje bio samo privremena maladalačka neodlučnost i da će je moći nagovoriti . Birali su za nje škole u blizini . Vezani mnogo jedni za druge nikako nisu mogli da zamisle da im Nirhana ode negdje daleko . Neslaganja u porodici i vječita borba jer ni jedna strana nije bila za njihov brak ih je sve više vezala i činila jačim . Imali su samo nju . Nekoliko neuspješnih trudnoća koje nikad nije uspjela da iznese do kraja ih je natjerala da odustanu i svu svoju ljubav i pažnju posvete njoj .
Spusti naočale na radni sto pored lampe i zategnu rukama zlatnu kosu . Nagnula je glavu nazad bliže ventilatoru u nadi da će se malo rashladiti . Izgubila je nadu kad je shvatila da je kupala u znoju . Skupila je odjeću i dobaci majci onako u prolazu da će malo da izadje da se osvježi ako joj tuširanje ne pomogne . Iscrpljena i sama od vrućine koja joj nije prijala zbog bolesti koja joj je diagnozirana ali za to nisu imali snage da kažu Nirhani samo je podizanjem kažiprsta dala znak da se slaže .
I kao da joj je od tuširanja bilo samo gore , nabaci laganu haljinu na sebe i krenu stazom niz rijeku . Imala je osjećaj da je neki lagani vjetar pomagao i da je bilo svježije što je zalazila dublje u šumark. Nije imala strah . Poznavala je okolinu i često su se još kao djeca igrali u obližnjem parku koji je odavno postao okupljalište nešto starije djece . Ipak odluči da se vrati ali zastade kad dobro poznati osmjeh nadglasa druge glasove .
Nadje zaklon iza starog stabla nakon što je napravila nekoliko koraka bliže . Nikad nije prisluškivala i nije joj išlo za rukom ali je imala sreće da su bili glasniji od nje i niko nije primijetio da je bila samo na metar udaljena . Jasno je čula sve . Svaka riječ kao ubod noža u srce . Nije mogla da vjeruje . Zar niko nije izostajao . Zar nije postojala niti jedna osoba da je nije iznevjerila . Uhvati se jednom rukom za stomak jer je osjećala muku od saznanja da ni ljubav između nje i Ivana nije bila ona prava . A bila je spremna kao i majka da se bori protiv svih za njega i ljubav . Drugom rukom je prigušila jecaje . Nevrijeme koje je dolazilo s juga joj je pomoglo da se neprimjetno udalji . Zagrabila je rukama vodu iz rijeke i umila lice . Kosu je vezala kako bi sakrila tragove od plača i odabra malo duži put kući . Razne misli su joj šarale glavom . Na tren je želila da se osveti , na tren je želila da ništa ne učini ali opet jedan dio nje je poprilično želio da se jednostavno povuče i ostatak dana provede sama pod izgovorom da je iscrpljena od završnih ispita . Trgnu se na zvuk grmljavine i sjvanja koje procjepa nebo . Nekoliko mladića iz lokala preko puta dobaciše po neku ali brzo odustaše kad im Nirhana nije pokazala nikakvo zaineresovanje , jednostavno je hodala kao da nisu se obraćali njoj . Glasna muzika i zvižduci je natjeraše da skrene u ulicu ranije . Prepozna Ivanov moped . Stajao je nagnut na koljeno sa obje ruke i igrao se kacigom dok je se Ana zaljubljeno okretala u mjestu . Njegov nerazdvojni drug je nestrpljivo sa ostatkom grupe negodovao i dobacivao kao da su navijali njihovoj vezi . Još jedno razočarenje . Okrenu se i sudari se neznancem . Našla se u njegovim rukama . Držao ju je čvrsto jer je upravo spriječio da iskoči na prometnu ulicu . Gledala ga je uplakana . U očima su se nakupile suze koje su svake sekunde trebale da izbiju kao voda kod pucanja brane. Da je niko ne primjeti skupi se uz njega i tiho skoro nečujno ztraži da je odvede negdje . Na tren je se uplašila . Gledao ju je nekako čudno . Ali se lagano nasmiješio i strah je nestao kad ga je zamolila kao da joj je to bila posljednja želja .
Zaklonio ju je svojim tijelom i otvori vrata parkiranog auta . Prvo je malo negodovala ali kad je preko njegovog ramena vidjela Ivana kako u zanosu s Anom odlazi do vrata zgrade ispred koje su stajali a drugi su aplaudirali kao da se vesele najvećoj pobjedi , skupi haljinu oko svojih nogu i brzo se smjesti na sjedište . Nije podizala pogled . Tek nakon što je se oglasio neznanac , podigla je glavu i prešla pogledom po autu . Nije imala preveliko znanje o autima ali je mogla da shvati da je bilo skupocijeno i luksuzno . Zvuk nevrijemena kao da nije se ni oglašavao . Negdje na izlazu iz grada je stao na parking . Okrenuo je se prema njoj ispružene ruke .
Nirhanu tek tad uhvati strah . Nije izgledao puno stariji od nje ali po stilu oblačenja je pretpostavljala da je u zadnjoj polovini dvadesetih godina . Zahvali se i krenu da izadje ali je zaustavi njegovo obraćanje . Zvučao je zabrinuto ali je činilo i smisla što je govorio . Lagano se okrenu i ispruži ruku , na momenat je htjela da slaže ime ali kako joj nije bila navika i nikad se nije našla ni u sličnoj situaciji tiho izgovori Nina , tako ju je samo majka zvala .
Opusti se malo kad se red bijelih zuba ukazaše iza osmijeha , govorio je umiljato i bila je sigurna da ništa loše neće da joj se desi ....
